Odbojka je u Čajniču perjanica ženskog sporta. Generacije djevojčica i djevojaka je prošle su kroz Stakorinu, ostavljajući trag svog prisustva. Neki od tih tragova su veći od drugih. Gordana Savić je mlada, 17 joj je godina tek, a već se sada može tvrditi da je jedan od zvijezda ovog kluba.

Ona je skromna, lijepo vaspitana djevojka koja čvrsto stoji na zemlji. Voli knjige, filmove, tradiciju, folklor. Kada govorimo o Gordani uvijek možemo samo reći da pravi primjer mladog sportiste, uzora za svu drugu djecu.

Gordana dugo već treniraš i igraš odbojku? Kako je sve počelo? Sjećaš li se svog prvog meča?

Teniram od 3. razreda osnovne škole. Imala sam jaku želju da treniram odbojku, i jednog dana moje drugarice su me natjerale da se upišem i tako je sve počelo. Naravno da se sjećam, ipak je to bio prvi meč. Jako interesantan i uzbudljiv. Nevjerovatno iskustvo. Zanimljivo, uopšte se ne sjećam protiv koga smo igrale.

Igraš na poziciji primača servisa. To je u odbojci ključna pozicija, izuzetno zahtjevna, jer traži da igrač bude svestran. Kako se ti nosiš sa tim pritiskom?

Kada nešto jako voliš, sve ide sa lakoćom, jednostavno. Jako sam odgovorna i trudim se maksimalno, i tako da taj pritisak i ne osjetim.

 Koliko može Stakorina ove sezone?

 Pošto smo u Drugoj ligi, moje cure i ja imamo za cilj da se potrudimo ove sezone i udjemo u Prvu ligu. Stakorina ove sezone će biti jako borbena i i nadam se uspješna.

Imaš li uzora u odbojci ili sportu uopšte? Ili uzora u životu?

U odbojci i sportu inače nemam,ali u životu da. To su moji roditelji, koji su stvorili od mene ovo što danas jesam. I mnogo sam im zahvalna na tome.

 Koliko pratiš odbojku na evropskom i svjetskom nivou? Imaš li vremena za to pored brojnih obaveza?

Iskreno ne pratim puno. Jer nemam baš vremena.

Ti odličan đak, odličan sportista. Čemu ćeš da daš predanost u budućnosti? Obrazovanju ili sportu?

Teško mi je to pitanje. Voljela bih da je to sport, ali ipak obrazovanju.

Postoji li neki tvoj sportski san? Nešto što bi voljela da se ostvari?

Nemam neki poseban san, ali voljela bih iskreno da uspjem u sportu, negdje na strani. I da posle mogu da pričam kako sam uspjela da dođem do toga. I takođe tako predstavim i svoj grad u kojem živim.

 Van odbojke ko je Gordana Savić? Šta voli da radi? Šta joj okupira vrijeme?

 Van odbojke idem i na folklor. Volim igru, jer me jednostavno ispunjava. Provodim dosta vremena i sa društvom. Takođe volim provesti vrijeme i uz neku dobru knjigu.

 Danas mladi rijetko čitaju knjige. Zbog čega je to tako?

Pa sve zaslugom društvenih mreža, naravno.

 Imaš li neku omiljenu knjigu? Šta voliš da čitaš? Neki žanr posebno ili ti nije važno?

Volim sve da čitam, izuzev ljubavnih romana. Nije mi toliko bitan žanr, jer iz svake knjige da izvučem neku pouku.

Postoji li neka knjiga koja je na tebe ostavila poseban utisak?

Mi, djeca sa stanice ZOO.

Šta misliš imaju li mladi dovoljno kulturnih sadržaja u Čajniču?

Po mom mišljenju nema dovoljno kulturnih sadržaja u našem gradu. Voljela bih da ih ima više.

 A kako bi ocjenila uslove za razvoj mladih sportista?

Ne mogu reći da nemamo uslove, ali mogu reći da je potrebno još malo više za dobar i trening.

 Šta bi želela poručiti mladim ljudima Čajniča, ali i Republike Srpske?

Željela bih reći da žive i rade na svojim ciljevima punim plućima. I ne odustaju nikada od svojih snova.

To je bila Gordana Savić, skromna, a odlična, realna, a talentovana. Njen svijet je odbojka, porodica i knjiga. Sve što radi na vrhunski način. I to joj dođe jednostavno, lako i prirodno. Mi joj sa naše strane želimo svu sreću svijeta i da svojim primjerom pokaže drugoj djeci kako se sve može, samo treba malo truda i volje.