Ženska odbojka u BiH je nakon fudbala najmasovniji sport. Lagano se penjemo na odbojkaškoj piramidi. Klubovi rade sve ozbiljnije, a reprezentacija  je bila korak od plasmana na EP.

Bogati smo izuzetno mladim i talentovanim odbojkašicama, a takav primjer nam dolazi iz Modriče. Riječ je o Milani Božić, koja je sa 18 godina bila dio tima u istorijskoj utakmici kvalifikacija protiv Rumunije, gdje je bh bez vize za EP ostali u petom setu.

Milana je trenutno član Kule iz Gradačca, a na spisku seniorske reprezentacije bila je već sa 16 godina, što je dovoljan pokazatelj o kakvom se potenci jalu i sportskom dragulju radi.

Ova mlada djevojka, posvećena je maksimalno odbojci, a proed toga stiže izvršavati i ostale obaveze. U razgovoru za Sportske.ba dotakli smo se reprezentacije, ambicija, ciljeva…

“Odbojku sam počela trenirati još u četvrtom razredu osnovne škole, ali to je bila samo sekcija, tu sam uz grupu svojih vršnjakinja učila tehniku. Tek nakon pet godina sam prešla u prvi tim Modriče. Tu sam ulazila povremeno u igru, jer na mojoj poziciji dizača je bila mnogo starija djevojka sa mnogo više iskustva naravno. Tu sam naučila šta znači rad, koliko je teško svakodnevno trenirati i čekati kraj sedmice da uđeš na teren i daš svoj maksimum. U devetom razredu osnovne škole sam prvi put dobila poziv za pionirsku reprezentaciju, godinu poslije i za kadetsku, gdje sam i kapiten bila, a sa 16 godina za seniorsku”, ovim riječima opisala je Božićeva svoje odbojkaške početke u razgovoru za Sportske.ba.

Ne krije da je već pomenuti susret sa Rumunijom ostavio jak utisak na nju.

“Moram priznati da takav osjećaj se ne može opisati riječima. Provesti mjesec dana sa tim curama i selektorom je čast u tim godina, a dobiti priliku da odigraš utakmicu, pred svojom publikom je nešto nevjerovatno. Prije utakmice sa Rumunijom odigrale smo utakmicu i u Letoniji , gdje smo postigle pobjedu, taj put nas je mnogo iscrpio, a vremena za oporavak smo malo imale. Uslijedila je i ta utakmica sa Rumunijom, velika tenzija je bila gledati, a kamoli igrati kada znaš da ako dobijete idete na EP. Emocije su bile poput lave u nama, davale smo svoj maksi mum, ali rezultat je bio na strani gosta. Iskrena da budem, o toj utakmici često razmisljam ostavila je veoma jak utisak na mene i smatram da je u skorijem periodu necu moći prezaliti.”

Oprezna je kada su u pitanju dalji ciljevi i ambicije.

“O ciljevima i ambicijama je teško govoriti, ali svakako da kao i svaki mladi sportista želim da zaigram u nekom od profesionalnih klubova, gdje ću moći raditi na sebi i napredovati.”

Milana naglašava da su joj roditleji najveća podrška u njenom sportskom razvoju, a posebno je idzvojila i trenera Đorđeta Miloševića.

“Prije svega moja najveća podrška su moji roditelji, oni su ti koji me ni u jednom trenutku nisu sputavali u mojim odlukama, bili su tu kada mi je pomoć bila najpotrebnija. Ne razumiju se mnogo u odbojku, ali su mi pomagali mnogo u finansijskom smislu i psihološkom. Pored njih tu su i mnogi treneri koji su me trenirali. Ali od njih bih izdvojila Đorđeta Miloševića. Njemu sam zahvalna mnogo, on me je naučio disciplini dok sam imala 16 godina, naučio me je da na tim gledam kao na drugu porodicu, a pored svega toga onome najvažnijem tehnici, bez koje ne bih uspjela.”

Na kraju razgovora, ova sjajna sportistkinja ističe kako je teško uskladiti sve obaveze, ali uz dobru organizaciju ništa nije nemoguće.

“Sportu posvećujem mnogo vremena i to donosi mnogo odrcanja. Pored sporta imam i školu, pijatelje, porodicu i psa, za sve to je potrebno vrijeme, a ja ga jako malo imam. Teško je uskladiti sport sa obavezama, ali dobra organizacija mi to omogućava.”

Milana Božić je svakako jedan od najvećih dragulja bh. sporta i djevojka pred kojom je svjetla odbojkaška karijera.