Tako, ili otprilike tako, uzvikuje i moj drug "Japa", zbog kojeg svaki dan pijem kafu u "Medžiku", i nisam jedini, nekad "dasa sa Vrbasa", u mnogim malim-velikim klubovima ovog dijela Republike Srpske, sada je član Obradovca iz istoimene gradiške Mjesne zajednice.

Ali, Vladan Zrnić, kako je "Japi" puno ime i prezime, u ime fudbala, svog najdražeg trenera Nenada Gavrilovića, svojevremeno velikog Borčevog asa, u ime svih onih kojima je fudbal na srcu, poziva ih da u srijedu, i sve buduće srijede, budu uz Borac, pogotovo ove u revanš utakmici četvrtfinala Kupa BiH protiv Širokog Brijega.

Prvi meč Hercegovci su dobili sa 2:1. "Japa" još kaže da je Borac zaštitni znak Banjaluke, za Banjalučku mladost njena prošlost i njena budućnost. Ko zna, fudbal je čudesna igra, da li se ispusuje baš na ovoj utakmici neka nova budućnost banjalučkog sportskog ljubimca, koji duže vrijeme posrće. Nekad i sam, u mladosti, "Japa" je pripadao navijačkoj armiji "Lešinara", očekuje i njihov povratak upravo na ovoj utakmici protiv Širokog Brijega, s njima, govori, Borac je sve, bez "Lešinara" niko i ništa. Obje cijene plaća ili naplaćuje i Banjaluka!

Sve me to podsjetilo na 1987. godinu i Borčev start u Kupu Jugoslavije, prije toga pobijedio je Radnik iz Dubice i Kozaru iz Gradiške, sad ga je očekivao meč u Bihaću. Ekipa se nevoljno okupila, neki su i gunđali što moraju putovati u Bihać, nikom nije bilo do te utakmice u tek započetom Kup takmičenju. Susret protiv Jedinstva je okončan srećno za Borac poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca, bilo je 3:2. Poslije će se ređati brojne važne pobjede, opet su odlučivali penali, pogotovo su bila dramatična dva susreta protiv Prištine u polufinalu, sve do 11. maja 1988. i velikog finala protiv Crvene zvezde, nezaboravnog trijumfa od 1:0 na stadionu JNA i ispisana je jedna od najsvjetlijih stranica klupske istorije.

A njoj, istoriji, jedino što dugujemo je njeno ponovno pisanje!

Zar ne, Vladane Zrniću, moj dobri druže "Japa"?!