Goran Raičević

Ko će da brani prag moje kuće, ako ne ja, govorio je Goran Raičević svojim najbližima prije nego što se za vrijeme NATO agresije na SRJ 8. aprila 1999. priključio ratnoj jedinici Prištinskog korpusa. Četiri nedelje kasnije, na današnji dan, na Đurđevdan, stigla je vijest da je snajperista terorističke OVK ugasio život slavnom atletičaru, višestrukom šampionu Balkana i Jugoslavije, podsjećaju „Novosti“.

Goran je poginuo na Kosmetu, blizu sela Kačikol, gdje su vojnici Vojske Jugoslavije upali u zasjedu. Gađali su vozača kamiona, ali je snajperista pogodio Gorana koji je sjedio iza njega. Svi ostali vojnici, izloženi rafalnoj paljbi koja je nastupila, bili su izranjavani.

Njegova supruga Jelena kazala je za „Novosti“ da se tog 8. aprila, kada je Goran odlazio na ratište, nije plašila.

„Jedino mi je palo na pamet da probudim naše blizance, Katarinu i Nikolu, koji su imali četiri i po godine, da ga zovu. Zvali su ga, a Goran, koji je išao uz brdo, stao je i mahao im. 

I danas pamtimo kako nam tata maše“, dodaje sin Nikola.

Iako je Goran, kao reprezentativac Jugoslavije, dobio papir da je demobilisan, on je pošao na ratište.

„Stalno je govorio svojim roditeljima: ‘Šta ako ja ne idem, da dođe neko iz Subotice da mi brani prag kuće’. Selo je na obroncima Kopaonika, to je jako blizu Kosmeta“, kazala je Jelena.

Goran Raičević je relativno kasno počeo da se bavi atletikom, podsjećaju „Novosti“. Kako u njegovom selu nije bilo atletskog kluba, ovim sportom je počeo da se bavi tek po dolasku u Beograd.

Sa 25-26 godina je „eksplodirao“, pobjeđivao je na krosevima Balkana, „Politike“, na „Belom krosu“, bio uspješan na srednjim prugama, nepobediv na uličnim trkama. Počeo je u Crvenoj zvezdi, trčao za Partizan, Soko Vrbas i Brus. Uz to, završio je Poljoprivredni fakultet.

I Katarinu i Nikolu privukao je sport. Njegova ćerka se bavi odbojkom, Nikola je postao atletičar, kao i otac.

„Veoma je lepo kada dođem na kros Balkana, na kojem je Goran tri puta bio prvi i jednom treći, kada sretnem ljude koji su trčali sa njim, pogotovo strance. I kada se, kao Bugarin Evgenij Ignjatov, ozare kada vide prezime Raičević, shvatite koliko je bio veliki, koliko je ostavio dubok trag. I svi me zovu, kao i tatu, ‘mali Rajko'“, ponosan je Nikola.