Košarkaši trebinjskog Leotara su se poslije dvije sezone provedene u Prvoj ligi Republike Srpske ponovo vratili u elitni rang bosanskohercegovačke košarke. 
 

Trebinjci su u finalnoj majstorici nakon produžetka banjalučki Borac u sjajno ispunjenom ''hramu'' banjalučkog sporta, Boriku, i tako stigli do titule prvaka Republike Srpske, koja je značila i povratak u prvenstvo Bosne i Hercegovinu.

U razgovoru za Oslobođenje trener Leotara, Dražen Šegrt, sumira utiske urađenog u sezoni 2018-19, koja ekipu sa juga Bosne i Hercegovine vraća ponovo u elitni karavan bh. košarke.
 

- Dosta je bilo naporno. Ipak je ovo dugačka liga, 12 klubova,a s obzirom na to kakvu geografsku poziciju ima Trebinje svako gostovanje je daleko. Najbliže je do Foče, ima Prijedor, dva puta u Banja Luku, dva putu u Bijeljinu, Zvornik, Istočno Sarajevo...Naporno je. Došli smo do kraja lige, pa onda play off, maksimalan broj utakmica i u polufinalu i u finalu, i onda produžetak u majstorici, i taj produžetak na jednu loptu, tako da je zaista bilo naporno i fizički i psihički. Eto, napravili smo šta smo napravili i sve to ostaje iza nas, te osjećamo olakšanje i jedno unutrašnje zadovoljstvo, rekao je za Oslobođenje Dražen Šegrt, pa se zatim osvrnuo na zaista dramatičnu finalnu seriju, koja je mogla prevaliti i na jednu i na drugu stranu, i kako god da je završeno, zasigurno ne bi bilo nezasluženo.
 

- Zadnja utakmica je mogla otići na obje strane. Seriju je karakterisalo branjenje domaćeg terena. Čitavu sezonu mi i Borac smo se ganjali. Mi smo osjetili svoju šansu kada je Borac izgubio u Sokocu i Istočnom Sarajevu. Međutim, umjesto da iskoristimo taj njihov pad, oni su nas savladali u sred Trebinja. Dobro smo krenuli, a onda smo se ugasili i Borac je zasluženo pobijedio. To je bio neki šamar nama i sada kada se sa ovog mjesta gleda dobar je taj poraz bio i on nas je razdrmao. Od tog momenta smo u svaki meč ulazili maksimalno i maksimalno ga završavali. Kada je počela finalna serija, mi smo prvi meč izgubili nestvarnom serijom Borca. Fantastično su pogađali trojke, a nas ništa nije polazilo. Vraćali smo se sa -22, uspjeli donekle stići, ali nismo do kraja uspjevali da se vratimo. Onda smo u Trebinju pobijedili, pa u Boriku treću utakmicu ponovo imamo sličnu utakmicu kao prvu. Ponovo Borac sve pogađa, fantastična igra bekova. Neozbiljno smo mi shvatili njihovu ekipu, ovako kad se gleda, pogotovo braću Lončar, koji imaju potpunu slobodu u igri i uzimaju šuteve sa devet metara. Mi smo tada možda ostvarili i najnegativniji rekord u play offu. Dugo pratim košarku i volim je, ne sjećam se da je neka ekipa na poluvremenu play offa postigla samo 18 poena, ne samo kod nas, nego u Evropi. I opet smo drugo poluvrijeme odigrali odlično, ali nedovoljno. Četvrta utakmica je negdje psihološki bila prekretnica. Borac je došao na meč loptu u Trebinje. Mi smo negdje rekli, ok, hajde da probamo da seriju vratimo u Banja Luku i da se pobjedom oprostimo od publike koja nas je uvijek podržavala i kad nije bilo neko slavljeničke raspoloženje. Odbranili smo domaći teren i onda smo na tu petu utakmicu otišli potpuno rasterećni, svjesni važnosti, ali prebacili smo teret favorita domaćinu, objašnjava Šegrt, te posebno podcrtava petu utakmicu, koja je zaista bila kruna sezone i onako kako i dolikuje jednom finalu odlučeno je u posljednjim trenutcima.
 

- Dogovor je bio da ne ponovimo fantastičnu seriju bekova Borca. Ako treba da trpimo, trpićemo Tubaka, neka on da svoje koševe, i Vučkovića, a da Lončare ni slučajno ne puštamo da nam šutiraju te svoje trojke. Borac je vodio, mi smo se vraćali, i na poluvremenu je bilo 35:30. To je bilo podnošljivo, jer smo prethodne utakmice bile i -20. Vidjeli smo da možemo i htjeli smo da i ovaj put budemo na svom nivou, jer smo drugo poluvrijeme uvijek igrali odlično. Odmah smo napravili seriju, izjednačili, i od tada se igralo koš za koš. Ušlo se u završnicu. Momenat je jedan bio nezgodan, Borac je imao loptu na osam sekundi do kraja. Odlučili smo se da branimo i dobro odlučili. Otišlo se u produžetak gdje se nastavilo koš za koš. Imali smo kritičan momenat na 1:37 do kraja, mislim, gdje smo ostali bez visokih igrača zbog pet prekršaja. Ostali smo sa niskom postavom, gdje je najviši košarkaš bio 1.96 cm, stali u zonu 1-3-1 i mislim da je negdje to zbunilo domaće košarkaše. Ostali su sa visokom postavom dva napada, ukrali smo im tu po 12 sekundi u oba napada, a to je na toliko do kraja ogroman benefit. Mi smo imali 73:71, uspjeli smo se odbraniti, Borac je promašio šut i tada smo bili svjesni da smo napravili veliki uspjeh.

Atmosfera u Boriku bila je gotovo kao nekada kada je banjalučki tim bio nosilac bosanskohercegovačke košarke, a Šegrt dodaje da bi najbolje bilo kada bi obje ekipe mogle već ove sezone ući u prvenstvo BiH.
 

- Stvarno je bilo super igrati pred tolikim brojem gledalaca u Boriku i kažem da je Borac osvojio ne bi to bilo nezasluženo. Ali, ono što bi bilo najbolje jeste kada bi obje ekipe mogle da uđu u prvenstvo BiH, jer stvarno naša košarka zaslužuje da se takvi košarkaški centri nađu u elitnom rangu, jer i ja, ali i ostale kolege treneri mislimo da je naša liga jača od liga istih nivoa u BiH.

Leotar se tako nako dvije sezone ponovo vraća u elitni razred. Tada su Trebinjci ostali bez generalnog sponzora Swissliona, čije su ime i nosili u nazivu kluba, te je iza toga ostalo dugovanja, a igrači su napustili klub. Trebalo je vremena da se sve to konsoliduje i postavi na svoje mjesto
 

- Mi smo ispali prije dvije godine kada nas je generalni sponzor napustio. Otvorili smo sezonu odlično i sticajem okolnosti smo prešli u Ligu za opstanak i mi smo na kraju ispali. Epilog svega je bio ogroman dug i igrači su nas napustili. Nismo imali ništa da im ponudimo. Mi smo dvije godine radili na vraćanju dugova, nije to lako bilo. Željeli smo da vratimo Leotar u Premijer ligu. Iskreno, nismo se puno bavili mladim igračima, jer smo imali misiju da vratimo Leotar u Premijer ligu.  Ali, apsolutno bih se složio sa kolegama koji kažu da je liga idealna za mlade igrače, ali to se može uraditi u slučaju da klub odluči da bude stabilan prvoligaš i posveti se radu sa mladim igračima. Liga je zaista odlična za mlade momke i ne bih zaista nikome od mladih igrača poželio da ode negdje drugo, u neko veće ime, a da tamo grije klupu, jer u Prvoj ligi može dobiti prijeko potrebne minute da ih iskoristi na najbolji način.

Svjestan je i Šegrt da ovo što Leotar trenutno ima na raspolaganju u rosteru nije dovoljno za viši rang, pa će tako ljeto proteći u sklapanju kockica tima za nastup u prvenstvu Bosne i Hercegovine.
 

- Ovo što mi imamo trenutno, to nije dovoljno, toga smo svjesni. Mi smo početkom ove sezone zbog istupanja Igokee imali neke nagovještaje od upravnog odbora Košarkaškog saveza da bi Leotar to mjesto mogao da zauzme. Ja sam tada bio potpuno svjestan situacije, legao sam kao trener prvoligaša, a ujutru se probudio kao trener premijerligaša, i rekao sam im da mi ne možemo sa ovom ekipom u Premijer ligu. Nije tim napravljen za to. Borac je ove godine imao bolji tim od nas, to nema govora. Mi smo odigrali ligu sa nekih sedam igrača. I šta je još problem, to nam je zaštićeno godište koje mora sve minute provesti na terenu. I onda su to malo precijenjeni momci, jer znaju da ih trener mora angažovati i znaju da ih mora držati u timu, pa njihovi uslovi nisu adekvatni njihovom kvalitetu. U ligi BiH je to ukinuto, nema se limit dovođenja igrača. Naša želja je da nastavimo ovim tempom, da ozdravimo finansijski, da nikome ne ostanemo dužni. To mogu potvrditi i igrači sada, koji su sve isplaćeni do kraja. Nisu to neke velike plate, ali je bitno da igrač na kraju mjeseca dobije sve ono što je zaslužio. Imamo dosta Trebinjaca koji ne nastupaju u Leotaru. Košarka je postala tržište, ne treba to gledati emotivno. Ako ja nekome ponudim nekome 100 novčanih jedinica, a neko mu ponudi negdje duplo više, onda tu nema dileme. Dečko ukoliko je odlučio da igra profesionalno i da živi od košarke, on ide tamo gdje mu nude bolje uslove. Tako da, pokušaćemo naše Trebinjce vratiti. Sada više nemaju razlog da kažu Leotar nije u Premijer ligi. Sada smo tu, probaćemo da razgovaramo, to nam je prva obaveza, to su naši drugari, naša djeca. I ta lokalna priča je najbolja. Domaći igrač zna šta je klub i domaći igrač se zna zacrveniti pred sugrađanima kada loše odigra, a stranac, nabije kapuljaču, ode u stan i ćuti do prve plate. To se svugdje dešava i to je normalno. Imamo želju da vratimo naše momke, a koliko ćemo uspjeti to zavisi od toga kakve oni uslove postave. A ovih sedam igrača koji su iznijeli ligu su dobrodošli, mi smo već razgovarali sa njima kako sebe vide iduće godine. Mi smo zainteresovani da oni budu dio naše priče i mislim da ih nikako ne smijemo zapostaviti, i da im kažemo, eh vi ste sada odradili posao i više nam niste važni. Nisu to stari momci, oni su u najboljim košarkaškim godinama. Gledaćemo šta imamo od para i onda praviti kako sportsku tako i finansijski konstrukciju, pa da na kraju budemo svi zadovoljni. Danas su svi na internetu, ne može niko nikoga slagati. Igrači znaju koliko je ko regularan, kakva je redovnost isplata, i želimo da nas to krasi. Pomoći će nam i grad koliko može. Tek je prošlo sedam dana od kako smo postali prvaci, imamo već neke planove. Ljeto je ispred nas, sigurno nećemo čekati kraj ljeta, pa da na brzinu sve riješimo. Imamo dobru poziciju, dugovi se nisu skroz riješili od ranije, ali idemo i prema tome. Sve u svemu imamo stabilan klub i trudićemo se da nastavimo, zaključuje Šegrt.