U Trebinju je otvaranjem ženskog fudbalskog kluba "Leotar"ostvaren san djevojčicama koje su maštale da treniraju ovaj sport u svome gradu, ali i djevojkama koje je ljubav prema fudbalu i nerazumjevanje vlasti za ovaj sport prije desetak godina, primorala da napuste Trebinje.

Sada je neke od tih djevojčica iz 2012. godine u Trebinje ponovo okupila želja, potpomognuta boljim položajem ženskog fudbala u BiH.

"Mislim da žene u ženskom fudbalu trenutno žive najljepši period do sada. Ženski fudbal je nešto o čemu se sve češće razgovara, te se slobodno može reći da ovaj sport jednako pripada i ženskoj kako i muškoj populaciji. Pogled na ženski fudbal je sada dosta drugačiji, s te strane nam je sada lakše. Uz to nam pomaže i muški fudbalski klub, imamo sa njima savršenu saradnju i to je nešto na šta smo se, u ovom momentu, i oslonili", kaže za "Direkt" Jelena Milović, trenerica i jedna od osnivačica ovog kluba.

Ono što se, makar još uvijek, nije promijenilo jeste nedostatak podrške Grada Trebinja.

"Što se tiče Trebinja, budžet grada mi nemamo i pitanje je hoćemo li ga imati i naredne godine. Zaista se nadam da hoćemo, jer krupnim koracima idemo prema Premijer ligi i definitivno već sada predstavljamo grad na najbolji način. Nadam se da će grad Trebinje imati sluha za ŽFK "Leotar" i da će osjetiti naš klub kao jednog lijepog ambasadora", kaže Milović.

Ona dodaje da se ovaj put ipak ne plaši za opstanak ženskog fudbalskog kluba.

"Na radost svih nas imamo predsjednika Vasa Mijanovića. Nije me strah za ovaj klub kada znam da on, sa par svojih ljudi, stoji iza nas", kaže Milović.

Ženski fudbalski klub ima budućnost

Prema njenim riječima, ženski fudbalski klub u Hercegovini ima budućnost. Vjeru i snagu im daju djevojčice koje svakodnevno radosne dolaze na treninge.

"Imamo lijep broj curica koje treniraju. Iskreno, nisam se nadala da će to ovako izgledati. Mislila sam da će nam trebati dosta više vremena da, takoreći, stanemo na svoje noge", priznaje za naš portal Milović.

"Vidim sebe u tim djevojčicama"

"Kada curice dođu na trening definitivno vidim sebe u mnogim njihovim pokretima. Uživam u momentima koje dijelim s njima", rekla nam je Milović.

Kaže da su, iako kao tim postoje malo više od godinu, već sada kao jedna velika porodica. Trening je, kaže, samo jedan mali dio vremena koji provode skupa.

"Družimo se, idem im i u školu, ali uvijek kažem djevojčicama da dolaze da treniraju dok su srećne u ovom sportu. Ako nekad požele da se oprobaju u nekom drugom sportu i tada ću biti tu da ih bodrim", priča Milović i dodaje da zna koliko je važno pustiti djecu da se sama pronađu.

"Srećom, mene je uvijek podržavala majka, da je ona osporavala moj izbor ne znam kako bih", prisjeća se Jelena koja je u ženskom fudbalu već više od dvije decenije.

Kada se vrati na svoje početke, kaže nije bilo lako. Uslovi u kojima je ona trenirala nisu bili na zavidnom nivou, ali ipak, nošena ljubavlju nije preskakala treninge.

"Mi smo, kada je i osnovan ženski fudbalski klub, 2002. godine trenirale na prostoru nekadašnje kasarne. Imale smo jednu svlačionicu, koja nije baš bila uslovna. I kada smo putovale daleko, rijetko kad smo ostajale da noćimo, dok to sada u ovom momentu nije slučaj s našim timom. Kad putujemo negdje daleko, uvijek idemo na noćenje, a imamo i jako dobre uslove treniranja", priča Milović.

ŽFK je niz pobjeda nastavio i u Trebinju
Seniorska ekipa ženskog fudbalskog kluba je do sada imala osam utakmica i sa svake su odnijeli pobjedu.

Inače, seniorska ekipa ŽFK "Leotar" je selektovana. U njoj se pored Hercegovki nalaze i djevojke iz drugih dijelova BiH koje su izabrale ovaj klub, a kako kaže naša sagovornica, najbolje rade svoj posao.

Poslednja utakmica je odigrana u petak u Trebinju. Ni kiša ni vjetar nije smetao djevojkama da nastave niz pobjeda.