Nenad Marković Marka FOTO: lična arhiva

Na najtužniji dan u godini, Veliki petak, na koji je čovjek osudio i razapeo Boga, sportsku javnost i novinarstvo u Banjaluci i Republici Srpskoj dočekala je iznenađujuća, nevjerujuća vijest – iznenada, u 50. godini, od posljednica srčanog udara preminuo je sportski novinar i komentator Nenad Marković Marka.

Pokoj duši dragi druže i kolega čestiti, neka tvoja duša bude nastanjena među anđelima, u hodniku vječnog sjaja!

Otišao si, dragi naš Marka, u „Velikoj sedmici“ između Velikog četvrtka i Velikog petka, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Vaskrsa, na Dan slobode medija. Nadamo se na neko bolje i ljepše mjesto nego što je gostovanje na ovoj planeti, na koju dolazimo mimo svoje volje i znanja, ali ni ne znamo kada ćemo da je napustimo...

Šokirao sam se kada me je pozvao Goran Malić, nekadašnji kapiten Rukometnog kluba Borac i pitao me šta je tebi bilo? U prvi mah nisam mogao ni da zamislim, prijatelju dragi, kolega. Onda mi je s telefonom u dnevni boravak ušao stariji sin Luka sa tvojom slikom na displeju i pitao: „tata, šta je bilo ovom tvom drugu sa stadiona što prenosi utakmice za radio?“

Tvoj prepoznatljiv, dječačko-bezgrešni osmijeh iskrenosti, u crno-bijelom dezenu i ispod piše: „Preminuo poznati sportski novinar Nenad Marković“.

Nisi bio poznat već daleko čuven i cijenjen, poštovan, omiljen u novinarskim i sportskim krugovima. Tvoja dobrota, pozitivna energija i optimizam koji si prenosio na sve nas, pogotovo u loži Gradskog stadiona i Sportske dvorane „Borik“. Više smo se čuli telefonom nego gledali, ali smo uvijek razmjenjivali iskustva i inofrmacije. Bio si predano pedantan, precizan, profesionalan, odgovoran... imao si sve ljudske i novinarske vrline. Pamtićemo te kao dobričinu i dobronamjernika, ljudinu.

Stigao si u Banjaluku iz rodnih Zavidovića, borio si se poput svih nas čiji je zavičaj ostao s druge strane granice, lavovski, častoljubivo, čojstveno... Počeo novinarsku karijeru 1996. godine u Radiju Republike Srpske, sa "pekao" zanat sa Slobodanom Babićem, Mladenom Vukovićem i Draganom Pajićem, zatim Nezavisnoj televiziji Banjaluka vodeći čuvenu emisiju „Sport fleš“ sa Sinišom Kotarašem, Zoranom Dimitrijevićem, Slobodanom Petrovićem, Vojislavom Opačićem, Željkom Janjetovićem...

Sjećam se naših druženja u „Kombu“, kada si bez imalo sujete, tražio mišljenja kolega za unapređenje svojih emisija i pojavljivanje pred TV kamerama. Nisi imao komplekse, volio si novinarsku slobodu, izrastao su u istinskog profesionalca.

NTV je otišla u zaborav, a bila je prvi bastion naše borbe za očuvanje izvornosti, autonomnosti i autentičnosti. Danas je postala Pink BH u kojem se ti nisi prepoznao i profesionalnu karijeru si nastavio u Aleternativnoj televiziji, kao urednik sportske redakcije, sa novim saborcima: Jovanom Botić (danas Kecman), Nemanjom Babićem, Darkom Dragičevićem, Dejanom Kondićem... Opet ste imali prepoznatljivu emisiju „Tajm aut“ kultnog karaktera.

Kasnije si prolazio kroz mnoge redakcije, što radio, televizijske, novinarske... da bi konačno „gnijezdo savio“ na BHT1, tačnije BH radiju za koji si izvještavao sa banjalučkog Gradskog stadiona, a tvoj glas odjekivao širom regiona. Kako si radio i kako si bio cijenjen možda najbolje svjedoči oproštaj Fudbalskog kluba Borac od tebe, a napisano je sljedeće:

„Ovog petka zatekla nas je tužna vijest. Napustio nas je Nenad Marković, dugogodišnji sportski novinar iz Banjaluke.

Nenad će ostati upamćen po svom profesionalnom odnosu ka novinarskoj profesiji. Bio je sjajan mentor brojnim novinarima, omiljen među kolegama, a redovno je pratio utakmice naših crveno-plavih.

FK Borac želi da uputi iskreno saučešće porodici i prijateljima Nenada Markovića.

Marka, počivaj u miru!“

Bio si u prvim borbeno-odbrambenim redovima za otadžbinu Republiku Srpsku, ali i za sportsko novinarstvo u Banjaluci, dajući svoj glas za osnivanje Udruženja sportskih novinara Banjaluke 2. februara 2006. godine. Na tebe smo se mi, tvoje kolege, uvijek mogli pouzdano da oslonimo i vjerovali smo ti jer si bio čovjek od povjerenja!

Veliki ljudi odlaze na velike dane, dragi naš prijatelju i kolega. Neka ti je vječna slava i za sve hvala Nenade Markoviću Marka. Bog neka tvojoj duši prosti sva ovozemaljska sagrešenja, a mi koji smo ostali iza tebe na planetarnom gostovanju svjedočićemo o tvojim vrlinama i dubokim tragovima koje si ostavio i u sportskom novinarstvu i u životu.

Prebrzo si otišao, baš kao što si i živio i radio... Pamtićemo tvoju druželjubivost i realnost.

To je sudbina ove naše profesije koja iz dana u dan melje, a mi zanesenjaci i zaljubljenici u novinarstvo to i ne osjećamo.

Zbogom dobri kolega, čekamo tvoje izvještaje i prenose sa oblaka u ove dana vaskrsenja, dragi naš Marka...  

P. S. Dok pišem ove redove nekrologa, a ruke mi podrhtavaju, moji Luka i Stefan su mi prišli i pitali: „tata, je li nećemo više na stadionu vidjeti tvog druga što priča na radiju utakmice Borca?“

Zaiskrila mi je suza u oku...

Slavko BASARA, novinar Sportskog žurnala