Trenerski posao nije ni malo lak. Kada vodite neki manji klub pritisak i nije toliko velik. Međutim, kada vodite neki veliki klub, pritisak je ogroman. Smjenjuju vas nekada i nakon lošeg tajm auta, pogrešne uzmjene, dvije izgubljene lopte i sličnih manje bitnih stvari. Uspjeh se u velikom klubu lako zaboravi a neuspjeh se napominje stalno. Kakav je pritisak raditi u velikom klubu najbolje je osjetio Pablo Laso. Mnogo puta otpisan i smjenjivan a na kraju je uz more povreda došao do titule prvaka Evrope.

Pablo laso bio je sjajan igrač. Za 19 godina koliko je igrao, postao je najbolji asistent i kradljivac svih vremena u Endesa ligi. Igrao je na poziciji pleja i bio je izuzetno inteligentan igrač. Najduže se zadržao u Baskoniji, gdje je igrao 11 sezona. Bio je i u Realu, dok je Obradović bio trener Madriđana a igrao je i za Unikahu.

Trenersku karijeru počio je ubrzo po završetku igračke karijere i prvi posao imao je u Kastelju. Prvi veliki zalogaj bila je Valensija, treirao je i Kantabriju a onda je 2007. godine preuzeo San Sebastian. Rođeni Baskijac radio je jako dobar posao sa ovom ekipom. Njegov rad je prepoznat pa je 2011. godine dobio poziv da preuzme veliki Real.

Kada je Laso došao na klupu Reala, Real je bio daleko od ozbiljne ekipe. Imali su ime, imali su dobre igrače i trenere ali godinama nisu imali prave rezultate. Pred Lasom je bio veoma veoma težak posao. Prvi trofej koji je Laso osvojio bio je trofej u Kupu Kralja 2012. godine. Na prvi titulu u Endesi dočekao je 2013. godine, kada su dobili Barselonu sa 3-2 u velikom finalu.

No ono što je Real čekao jeste titula prvaka Evrope. Nisu je osvajali još od 1995. i vremena Željka Obradovića. Lasu se zamjeralo što nikako nije mogao da dođe do rezultata u EL. Konačno, ogromna šansa se ukazala 2014. godine. Finalni turnir u Milanu. Real je u polufinalu ponizio Barselonu sa skoro 40 razlike i bili su ogromni favoriti u finalu protiv Makabija. No Tajris Rajs je imao drugi plan i Real je izgubio. Budući da je te godine ostao i bez titule u Španiji, Laso je već bio bivši trener u Realu. Pominjala su se već neka imena koja bi ga mogla naslijediti a u nekim kombinacijama i tada je bio Sale Đorđević. No Laso je ostao i ispostaviće se da je uprava uradila pravi potez.

Nakon 20  godina čekanja na titulu prvaka Evrope, Real je sa Lasom konačno stigao na tron. To je bilo 2015. godine kada su kao domaćini došli do titule na završnom turniru, savladavši Olimpijakos u finalu. Uzeli i titulu prvaka u Španiji, Kup i titulu Internacionalnog šampiona i godina je bila perfektna. Kasnije je Laso uzeo još dva Kupa, Endesu 2016. godine ali opet u EL nije bilo rezultata jer su 2016. ispali i prije F4.

Opet se pisalo o smjeni Lasa. Pogotovo je to bilo popularno ljetos. Nakon pto je Valensija postala prvak Španije, Laso je ponovo bio prežaljen jer je i u EL ostao bez finala. Pošto je Pedro Martinez bio slobodan trener (a uzeo je titulu sa Valensijom) pisalo se već da je i on jedan od kandidata za klupu Reala. Ponovo se spominjao i Đorđević ali je Laso opet ''preživio''. I uprava je ponovo pogodila.

Ako je Real 2015. godine bio favorit za titulu u Evroligi i nekih godina kada i nisu bili prvaci, ove gdoine sigurno nisu bili favoriti. Okupili su oni dobar tim ali taj tim nije bio kompletan cijele sezone. Ljulj se povrijedio na pripremama reprezentacije, Kuzmić je završio sezonu a da je ona jedva počela ali to nije bio kraj. Ajon i Rendolf su se učili sa povredama i Rendolf je bio neprimjetan cijele sezone. Kampaco je ima isto problema sa povredama, sitne povrede imao je i Dončić. Uz sve te probleme Real je već u TOP8 bio prežaljen.

Tada je Real pokazao koliko je psihički jak i koliko su psihološki moćna ekipa. To je ono što primjera radi CSKA nije. Real je ponižen od Panate u prvj utakmici. Gube u drugoj, Dončić zatvoren, Ljulja još nema a da li su odustali ? Ne nisu. Ko ih je vratio ? Odavno ''penzionisani'' Felipe Rejes i veteran Džej Si Kerol. Rejesa godinama otpisujemo i odavno svi govorimo kao mu je kraj karijere blizu ali uporni Felipe ne odustaje. I tako uporan kakav jeste, vratio je Real u drugoj utakmici sa onim što najbolje zna da radi, kupljenjem ničijih lopti a bio je i poenterski raspoložen. Kerol je redao trojke i Real je došao do brejka. U Madridu se vratio i Ljulj i Real je prošao na F4.

Tu su opet svi otpisali Real. U najavi njihovog meča sa CSKA rekao sam da će taj meč dobiti. Međutim, bio sam siguran, kao i većina, da ne mogu parirati Feneru u velikom finalu. Međutim, Kraljevi su nam još jednom zapušili usta svima i došli su do titule prvaka. Dončić je na kraju bio i MVP Evrolige ali i MVP Fajnl Fora.

Laso je godinama gradio sistem. Okosnicu su mu činili domaći igrači. Dugo je tu bila četvorka Ljulj, Rudi, Čačo i Rejes a i Kerol je stalno bio tu. Međutim, taj neki nukleus tima koji su imali, izgubili su odlaskom Rodrigeza u NBA. Kada se povrijedio Ljulj, tad je tek baza domaćih igrača postala tanka. Bili su tu i dalje Rudi i Rejes, kao i Kerol (jeste stranac ali koliko je tu faktički je domaći) ali sve su to veterani.

Bilo bi neozbiljno pričati da je Real imao mega tim ove sezone. Dončić je čudo i tu nema spora ali ostali su daleko od vrhunca. Trej Tompkins koji je ofanzivnim skokom zacementirao pobjedu Reala sinoć, na mnogo mečeva prošle godine nije ni bio u rotaciji. Tejlor je dobar defanzivac, solidan napadač ali ništa više od prosječnog igrača. Kampaco je brz i atraktivan igrač ali daleko je od nekih vrhunskih igrača. Kozer je zahvalan igrač, ne boji se odgovornosti ali on u Baskoniji i Bambergu nije bio ključan nego samo koristan igrač. Rendolfa i Ljulja je neozbiljno spominjati. Jedan van ritma a imao je i povreda a Ljulj se tek vratio. Ajon je uz Dončića odigrao možda i najbolje kad se gleda cijela sezona ali i njega su povrede mučile.

Kada ovako gledate, dobijete tim sa Lukom Dončićem a ostalo je čisto krpenje. Međutim, ''krojač'' Pablo je sjajno ''sašio'' svoj tim. Čovjeku se ne bi moglo zamjeriti uz sve probleme sa povredama i sa nedovoljnim kvalitetom tima, da je sa metlom od Panate ispao. Međutim, Laso je pokazao da je fenomenalan motivator i taktičar. Iz svog tima je izvukao maksimum. Real uvijek igra napadački ali kad god je trebalo i odbrana je bila vrhunska. Svaki igrač znao je svoj zadatak i koliko god neki bili limitirani, dali su timu ono što je tim od njih trebao. Uklopljen i skladan orkestar, odsvirao je na kraju pobjedničku pjesmu i učinio je svoga trenera ponosnim.

Što je najbolje, Real je uz sve ovo ubjedljivo prvi u Endesi i najveći je favorit za titulu. Ukoliko je uzmu, sezona će biti perfektna mada će ona bidi sjajna i da ne budu prvaci. No ako ne budu prvaci Španije, opet ćemo svi čitati o smjeni Pabla Lasa. Jednostavno je tako kad si podcijenjen a Laso je najpodcjenjeniji trener na svijetu, iako je jedan od najboljih trennera na svijetu. Međutim, dok je trenutna uprava Reala u klubu, Lasu je posao siguran a treba tako i biti. Barselona je nasjela pa je na kraju otjerala Paskvala, koji je bio često osporavan kao i Laso a vrhunski je trener. Valjda je Real naučio na njihovom primjeru i trebali bi držati Lasa u klubu, sve dok on želi tu biti.

Foto: Evroliga