Piše: Tomo MARIĆ

Kad ni nebo nije bilo granica, dvije male države, Srbija i Hrvatska, bile su na usnama cijelog čovječanstva, a jedan Srbin i dvadesetak Hrvata sportski junaci kugle zemaljske.
Ništa ne mijenja ni saznanje što su Hrvati poraženi u finalu Svjetskog prvenstva od Francuza, oni su za sve Hrvate šampioni svijeta, kao majstori fudbalske igre zaslužili su poštovanje svega i svakoga; poštuje se sportska fernesa i umijeće, a ne titula i pehar. Zato će i postati dio fudbalske istorije naše planete.
Novak Đoković i fudbaleri: Luka Modrić, Ivan Rakitić, Ivan Perišić, Mario Mandžukić, Šime Vrsaljko, Dejan Lovren, Danijel Subašić… svoju otadžbinu i svoju domovinu učinili su i znanom i poštovanom od Vladivodstoka do Lime, od Osla do Johanesburga, sve do Melburna, makar to neko činio rado ili nerado.
U fudbalu, kao i u tenisu, uz košarku najdominantniji i najlopularniji sportovi svijeta, tiha voda može da razbije i najtvrđu stijenu, ne pitaj me kako znam; iskusio sam kad se probudila najžešća strast s vječnim tragom kroz život! Sport i jeste “ogledalo” cijelog naroda, istovremeno iluzija i nada, s tim što se gubitkom iluzije ništa ne gubi, dok je živjeti bez nade nacionalna tragedija.
O tome upravo govore i velike karijere Novaka Đokovića i srebrnih hrvatskih nogometaša, rasutih po cijelom svijetu, ali pupčanom vrpcom vezanih za svoju Srbiju, odnosno za svoju Hrvatsku.
Poštovanje su, pisao je onaj preumni Rus, izmislili oni koji su želeli da sakriju prazno mjesto gdje treba da bude ljubav. Sportisti kosmičkih dometa, baš kao što je Novak Đoković i fudbaleri Hrvatske, ma koliko se i s njima pokušavalo manipulisati planetarno u dnevno-političku dobit, dokazali su, ipak, da je za ekstra talentovane ljude nebo otvoreno sa svih strana. Tako sam i doživio, i ne samo doživio već i razumio golemu obostranu podršku Novaka Ćokovića Modriću i njegovoj družini, odnosno Modrićeve družine Novaku uoči velikih finala u Engleskoj na Vimbldonu i u Moskvi na stadionu “Lužnjiki”. Ta podrška, poslije svega viđenog na Balkanu u minulih tridesetak godina, bilo je veće i vrijednije od svake pobjede, bila je to zapravo pobjeda svih obostranih poraza!
Bravo Novače, srpski sportski junače, najveći kao što si ti, upravo se tako vraćaju! Bravo za fudbalere Hrvatske – pogotovo za Luku Modrića, proglašenog za najboljeg igrača svijeta na Mondijalu u Rusiji – koji su, kao tim i cjelina, kao malo ko prije njih, dokazali da je svijet lopta šarena već stotinu miliona godina.
Cijela priča od minule nedjelje, i velikog planetarnog sportskog krešenda gdje su jedan Srbin teniser Novak Đoković i jedna fudbalska družina, reprezentacija Hrvatske, cijelom svijetu pokazali i dokazali da je prijateljstvo ponekad, i neka je – više voljeti nego biti voljen, čak i od “svojih” i “njihovih”.
Alal vam vjera šampioni, nadam se i hoću da vjerujem da ste vi okrenuli bar jedan list i nove istorije na vjekovima uzavrelom i smunjenom Balkanu.

Novak Djokovic FOTO: sportsnet