Za hit ''Nije u šoldima sve'' od Mladena Grdovića, očito u Cedeviti čuli nisu. Nemilice troše novac godinama, a rezultat ni blizu tih ulagaja. Ovog ljeta prevazišli su sami sebei i doveli su ogroman broj stranaca, a tu je i strani trener.

Poznato je već da Emil Tedeski ne žali para, samo da bi sklopio tim koji će biti konkurentan. Navikli smo već da tu bude nekada i pet stranaca, da uvijek uzmu Ciboni nekog igrača,  ali i da zadrže neke svoje igrače.

Međutim, ovo ljeto je zaista specifično. Prvo su za trenera angažovali stranca. Španac Sito Alonso zamijenio je Juru Zdovca na klupi ''Vitamina''. Po mom nekom skromnom mišljenju, u startu su promašili. Sito Alonso je dobar trener, ali za ekipe koja će biti u sredini tabele. To je pokazao u Bilbau. U Baskoniji je imao ogroman broj igrača sa NBA iskustvom, imao je i domaćinstvo Kupa,  ali na kraju nije napravio ništa. U Barseloni se tek nije proslavio mada je u Barseloni neki drugi problem.

Što se tiče igračkog kadra, prvo su doveli Bošnjaka i Ćorića iz Cibone. Nije to ništa novo, jer polako Cibona postaje neki ''C'' tim Cedevite,  Vitamini imaju jedan tim koji igra ABA i Evrokup, a jedan koji igra domaću ligu. Iz Cibone su godinama dovodili igrače. Stizali su Žganec, Mazalin, Arapović, a umalo su doveli i Zubca.

Nakon toga, krenula je igranka sa strancima. Prvo je stigao Elgin Kuk, koji igra na poziciji četvorke i koji je igrao u Njemačkoj. Stigli su još i provjereni igrači poput Pabla Agilara, Augusta Lime i Vitora Benitea. Doveli su i dva strana pleja, Kobsa i Medžita, a došao je i Bel iz Darušafake.

Iz poršlogodišnjeg sastava ostali su Krušlin, Žganec, Stipanović, Katić i Ramljak. To su domaći igrači,  a tu su naravno i pojačanja iz Cibone, Bošnjak i Ćorić. Međutim, ovo je zaista premalo za jednu ozbiljnu bazu sastavljenu od domaćih igrača. Možda je Alonso navikao da je u Endesi normalno imati više stranaca nego domaćih igrača, ali neko mu je morao objasniti gdje je došao.

Nisu Cedeviti problem pare ali džaba pare ako se loše troše.

Nikada neko na našim prostorima neće praviti rezultate bez dobre baze domaćih igrača. Tako je Vujošević radio u Partizanu, tako je Radonjić radio u Zvezdi,  a na kvalitetnoj bazi domaćih igrača, Džikić je Budućnost odveo do titule u ABA ligi. Cedevita je stalno u tom društvu i bori se za trofej,  ali nikako da ga osvoji. Zašto ? Nemaju dovoljno dobru bazu domaćih igrača. Dok je Repeša vodio ekipu, imali su vjerovatno i najbolje stanje što se domaćih igrača tiče. Međutim, u poslednjih par sezona, ta baza domaćih igrača sve je tanja.

Imaju oni na papiru sada sedam domaćih igrača, ali ajmo biti iskreni, koliko njih stvarno vrijedi ? Stipanović je za standarde ABA lige odličan igrač, Ramljak je atletski moćan, Krušlin je dobar šuter, Žganec može dati korisne minute. Međutim, šta je sa ostalima ? Ćorić je jedva šansu u Ciboni dobijao, Bošnajk je talentovan,  ali nedorečen igrač a Katić je i u protekloj sezoni bio nebitan faktor. Nije dobro kada imate tri faktički neupotrebljiva domaća igrača a pri tome imate sedam stranaca.

Stranci jesu tu da prave razliku i da donose ekstra kvalitet. Ali koliko stranaca su imali Radonjić i Vujošević kad su pravili rezultate ? Zvezda kada je igrala TOP8 Evrolige, imala je dva domaća pleja, imala je deset domaćih i samo tri strana igrača. Jesu stranci dolazili i odlazili te sezone, ali nikada nisu imali više od četiri stranca u jednom trenutku. To i jeste neki maksimum. Na kraju krajeva, Budućnost je imala tri stranca prošle sezone i Gordića koji je faktički pa domaći u Podgorici. To su dokazi da kvantitet ne donosi nužno i kvalitet.

Čudno je kako ovo ne shvataju u Cedeviti. Jasno je da realna domaća baza i nije toliko prejaka,  ali zar nisu mogli dovesti Ivana Buvu umjesto Elgina Kuka ? Naravno da jesu. I mogli su sa par ovakvih poteza smanjiti broj stranaca na zadovoljavajući broj. Ne može niko na našim prostorima napraviti rezultat bez stranaca, ali neki optimalan broj je tri stranca u ekipi. Četiri je podnošljivo,  a sve preko toga veoma konfuzno.

Zato što to nisu uvidjeli na vrijeme, vjerovatno su ljudi iz Cedevite sami sebi ''pucali u glavu''. Žele titulu u ABA ligi,  a doveli su trenera koji ne zna kako se trofeji osvajaju i nikada nije bio ni blizu trofeja. Trofeji se osvajaju kontinuitetom, a njega ne možete imati sa sedam stranaca u ekipi. Shvatiće u Cedeviti,  ali prekasno da stvarno nije u šoldima sve.

Foto: KK Cedevita