Darko Maletić, koji je sa "Velikanom iz Platonove" osvojio šampionsku titulu u Prvoj ligi Republike Srpske 2001. i Premijer ligi BiH 2011. godine, završio je igračku karijeru.

Tridesetšestogodišnji Maletić, koji je osim Borca nastupao i za bečki Rapid, Zenit, Celje, Partizan, Šinjik, Vaslui, Koblenc, Aktobe i Velež, tako je sa aktivnim igranjem fudbala prestao u matičnom klubu, a na konferenciji za novinare govorio je o razlozima svoje odluke i pojedinostima iz, slobodno se može reći, prebogate karijere.

"Ljetos sam bio povrijeđen, te sam morao da idem na operaciju. Oporavak nije tekao po planu, trebalo je da budem odsutan dva do tri mjeseca, međutim prošlo je pet mjeseci, a ja još uvijek nisam u trenažnom procesu. Istekao mi je i ugovor, imam 36 godina i smatram da je najbolja odluka da završim igračku karijeru. Ne želim da mučim ni sebe ni ljude u mom okruženju, kao ni da dođem u situaciju da se vučem po terenu i, ne daj bože, dobijam zvižduke sa tribina. Zahvalio bih se svima koji su doprinijeli mojoj karijeri: hvala matičnom klubu, koji mi je omogućio da ostvarim svoje dječačke snove, saigračima iz svih klubova čije boje sam branio, novinarima koji su pratili moju karijeru i, naravno, mojoj porodici", rekao je Maletić, koji je sada već davne 1997. godine, kao 17-godišnjak, otišao na prve pripreme sa Borcem, u Grčku.

Maletić ističe da je zadovoljan igračkom karijerom, te ističe dva perioda za kojima žali.

"Bilo je mnogo uspona i padova, ali ne mogu da budem nezadovoljan ostvarenom karijerom i sa ponosom mogu da kažem da sam ostavio nešto iza sebe. Fudbalu sam dao najljepše godine, a meni je fudbal vratio mnogo više. Ostvario sam dječačke snove noseći dres Borca, potom sam želio da zaigram za neki od velikih klubova u regiji pa se i to ispunilo kada sam nastupao za Partizan, u inostranstvu sam igrao za Rapid, Zenit, stigao i do A selekcije BiH, tako da nemam pravo da kažem da sam nezadovoljan. Žalim samo što u Zenitu nisam ostavio veći trag, te što sa reprezentacijom BiH nisam izborio nastup na Evropskom prvenstvu 2012. godine. Od plasmana smo bili udaljeni 12 minuta, Evropski šampionat bio bi kruna na sve, ali nažalost do toga nije došlo", naveo je Maletić, pobrojavši četiri fudbalera sa kojima je igrao, a koji su na njega ostavili najveći utisak: Stevan Jovetić, Edin Džeko, Zvjezdan Misimović i Andrej Aršavin.

Darko Maletić u svom obraćanju predstavnicima medija izdvojio je jednu utakmicu kao svojevrsnu prekretnicu u karijeri.

"Meč koji je meni podigao samopouzdanje je bio sa Modričom, kada sam imao 19 godina i kada smo trijumfovali rezultatom 5:0 ili 5:1, nisam siguran. Sjedio sam na klupi, bio sam povrijeđen, a kada sam ušao u igru, dao sam gol poslije prvog kontatka sa loptom. Kasnije sam postigao još jedan gol, zabilježili smo visoku pobjedu, igralo se pod svjetlošću reflektora i pred 10.000 gledalaca i tada sam osjetio da mogu da napravim veliku karijeru", rekao je Darko, koji planira da i dalje ostane u fudbalu.

"Period povrede sam iskoristio da položim za B trenersku licencu. Vidim se, sigurno, u fudbalu, a vrijeme će pokazati na kojoj funkciji. Preduslov je bila B licenca, ne znam da li će u pitanju biti trenerski poziv, a vidjećemo šta će donijeti period pred nama", istakao je Maletić.

Prisutnim novinarima obratio se i direktor kluba Stojan Malbašić, koji je istakao da će na proljeće Fudbalski klub Borac organizovati oproštajnu utakmicu za Maletića.