Ne treba imati puno godina pa se vratiti malo u prošlost,a biti ljubitelj bilo koga sporta,pa se,sa tugom prisjetiti-što je Banjaluka predstavljala u sportskom smislu ondašnje nam države?

Dvorana Borik,a prije toga Stadion malih igara su bili hramovi kojima su hodali rukometni bogovi:Abas Arslanagić,Milorad Karalić,Nebojša Popović,Dobrivoje Selec ,prije njih Jerolim Karadža,braća Saračević,Pero Popović...Njima uz bok su Alejom Braće Pavlića što zaljubljeno što knjigom zavedeno,a košarkaškom loptom zaludjeno šetala bi Lena Trajkovski,Sladjana Golić,Snežana Šipka... pronoseći slavu „malenih“ a istovremeno velikih košarkašica.

Četverougao ringa konopaca „Slavije“ na čelu sa tehnikom Sredojom Zekanovićem u grad na Vrbasu olimpijske i ine medalje su donosili:Marijan Beneš,Josipović,Bisić,Batar.. naravno da je podrazumjevalo da u klupske prostorije normalno isti donesu i pehar prvaka države.Prva šahovska liga se nije igrala bez majstora iz redova ŠK „Nikica Pavlić“ na čelu sa Mihaljčišinom,Milanom Vukićem bračnim parom Bukić.U biciklizmu nije bilo trke na koju nije nastupio Tanasije Kuvalja,kao što je u padobranstvu neprikosnoveno vladao neustrašivi Viktor Kupljenik.Kajakaši sa Ibrahimbegovićem su se dobrano nosili sa neprikosnovenim Slovencima.Nešto je slabije išlo košarkašima Borca i rukometašicama Mladosti koji su se vrtili oko druge savezne lige.

Ovo malo podsjećanje znači da je u Banjaluku svako malo neki sportista donio po medalju koje su imale olimpijski,svjetski ili evropski oreol,a da se o državnim i ne priča.Bogme i grad je svoje laureate pazio,poklanjao im pažnju,cjeneći njihov doprinos imidžu sportskog grada.Da se ne priča kako je svaka sportska priredba bila „zašećerena“ brojnim gledaocima.Sva ova lijepa sportska priča trajaše do nesretnih devedesetih prošlog,ne tako davnog,vijeka.

Kada se prestalo pucati bilo je za očekivati da Banjaluka bude ,u sportskom smislu,grad osvajača medalja.

Ne lezi vraže.Sve se nekako okrenu naglavačke.Jest da se promjenio sistem,nestalo sizova, “umro” sportski dinar,privatizacija progutala I uništila privredu,na državnom nivou samo je redovno išao izbor za izborom.Iznjedriše se neki novi sportski radnici,ovladaše stadionima,dvoranama,pa za očekivati bijaše da bi uz Vrbas ponovo stasali osvajači medalja.E,ne bijaše tako.Ovi novi se dadoše u potragu za sportistima na svim mogućim stranama.Uvoze se I treneri,onako od kamiša.U fudbalu su dodjoši momci preko trideset godina starosti na zalasku karijere,poznavaoci angažmana tvrde uvijek visoke cijene.Valjda ime nosi cijenu,a I onaj koji dovodi mora biti ,narodski rečeno,u talu.

U muškom rukometu krene pa stane,malene u košarci gurale,gurale,pa na kraju do prosjačkog štapa.Boksere Slavije smo zaboravili I da postoje izuzimajući neke revijalne nastupe.Fudbalski Borac šeta od prvog razreda FSRS do državne premijere pa opet u krug.Kompozicije uvezenih igrača se smjenjuju svakih šest mjeseci,a jedino što raste je dubioza u klupskoj kasi.Uz neimaštinu,kako to već na Balkanu biva,ide svadja medju braćom sportskim radnicima,a krivci su,obično, na drugoj strani.Pokušaja da se stvari dovedu u red nije da nije bilo.Ne tako davno predsjednik Borca Dragomir Ilić je pokušao kombinaciju integracije sa Krupom spašavati situaciju što je naišlo na odijum nezadovoljstva mnogih koji su tvrdili da će na taj naćin Borac izgubiti svoj imidž.Kritičari su zaboravili da Borac poodavno gubi na ugledu I da se jednom mora krenuti od početka,rješiti se dugova,afirmisati vlastitu omladinsku školu te ,posebno,zaboraviti praksu dovodjenja igrača iz “nedodjije”.Ilić se povukao u matičnu Krupu koja je maestralno odigrala proteklu sezonu u Premijer ligi,a novoizabrana uprava Borca,u kojoj su sve mladi neafirmisani,ali dovoljno vrijedni I oćni momci je za kratko vrijeme napravila pravi pomak.UZ Gradski stadion zimus je niknuo I novi teren sa vještačkom travom.U Omladinskoj školi su napraviti rezovi,a na njeno čelo je postavljen Igor Janković pomoćnik selektora BiH Mehmeda Baždarevića.Markentiškim potezima dovedeno je I nekoliko moćnih sponzora,dio ,kao kamen o vratu,teških dugova prema bivšim igračima isplaćen te dobijena licenca za takmičenje u Premijer ligi.

Malo li je reći da je ovaj potez novog rukovodstva Borca u rekordno kratkom vremenu za svaku pohvalu.

Novi vjetrovi duvaju u još nekim banjalučkim fudbalskim krugovima.Željezničar Sport tim je ekspresno došao do Prve lige Republike Srpske, o Krupi ne treba više trošiti riječi.Nesuglasice na relaciji sa rukovodstvom FSRS je stavljeno ad akta,pa se može reći da fudbal Banjaluke diše punim plućima.

Kad su u ovoj grani sporta našli načina I modela za boljitak za očekivati je da će tako nešto krenuti u rukometu,košarci,boksu…pa će grad na Vrbasu I dalje nedriti I radovati se šampionskim medaljama.Banjaluka je oduvijek mogla I mora zbog njene mladosti I budućnosti!Mali Kalimero.