Svojevremeno sam nagovještavao da situacija u RS BiH nije dobra, da se u Savezu radi ko šta hoće, ali neće dugo, što se i ispostavilo tačno.Zato nam je rukomet tu gdje jeste!?
Prvo su potrošeni treneri, počevši od pokojnog Idžakovića, Hasanefendića, Arslanagića, Rađe, Demirovića, pogotovo Markovića. Ništa bolja situacija neće biti ni sa Mrkonjom i danas sa Šumanom. Svi se mjenjaju u RS BiH, a jedino ostaju Karačić i do skora Sirčo, koji sve žedne preko vode prevedu.
Pokušao je da spasi rukomet u BiH ,najbolji rukometni radnik, sposoban i obrazovan, Nermin Selman, nije uspio i on je to napustio. Bilo mu je preko glave političkih igara. Niko se nije osvrnuo da pita gdje je tu sport, tj. rukomet. Slična situacija je bila i sa mnom. O tom po tom, jer ja imam kartoteku o svakoj osobi (318), koji su prošli kroz Borac, a pojedinci me prozivaju kao dežurnog krivca.
Dobro mi kaže moja prijateljica, bivša najbolja košarkašica i najljepša u SFRJ- Snežana Zorić- Mijalković, da sam im nedovoljno pomagao, jer niko od njih (osim Abasa Arslanagića) ne spominju da im je Borac valjao.
O Borcu ću nešto kasnije, a sada ću postaviti neka pitanja čelnicima RS RS i RS BiH. Jedini strukovni krovni savez koji je ispravno registro van u BiH je FS BiH, odnosno NS BiH. Svi ostali krovni savezi na nivou BiH sa sobom „vuku“ u svom osnivanju Herceg Bosnu i niko ih ne može da spriječi u tom.
Zato pitam koja je uloga delegata iz RS RS u krovnom savezu BiH, a Smaju Karačića pitam kako to da nije otišao za čelnika u F/N klub Željezničar u Sarajevu ,ili je to bila samo njegova reklama, kao i Borisa Đoge iz RK Borac u RK Sloga iz Doboja. Isti taj Đogo zavio je u crno Borac sa preko 2.000.000,00 KM i nikome ništa!? Tog istog Đogu postavljaju za komesara za žensku ligu uz pomoć delegata Borca Gorana Malića, čiji je glas odlučio da Đogo bude komesar lige za žene u BiH. S pravom su delegati sa istoka napravili ''cirkus'' i nazvali ga „čovjek od 2.000.000,00 KM. Goran Malić kaže da je to napravio u dogovoru sa samozvanim sportskim direktorom RK Borac, Vladimirom Brankovićem.
Pitao bi Aleksandra Miljuša ko ga je ovlastio da osim Prijedora, predstavlja i Banjaluku u RS BiH. Očito je da Grad Banjaluka nema kadra za davanje podrške Smaji Karačiću, za njegove mutne radnje. U Regionalnom savezu Prijedor (Miljuš-Đukić- Basrak) radili su šta su htjeli i ošte tili RS RS za oko 15.000.00 KM.
Ujedno pitam Dušana Popovića kada će vratiti - opravdati sredstva, po Zapisniku NO RS RS i Odluke Skupštine RS RS u iznosu od 17.200,00 DM za izmišljeni put u Grčku. pitam ga kada će vratiti novac u iznosu od 20.000,00 DM za dobijeno obeštećenje za Gorana Marinkovića od RK Kikinda.
Takođe i Nenad Knežević - Žuli po nalazu NO RS RS morao je opravdati 3.000,00 DM, do danas to nije uradio. Pitam Dušana Popovića da li i danas nosi počenu jagnjetinu nekom generalu u Goražde ili od “Nane” burekčiće u Sloveniju funkcioneru IHF-a da bi ostao na listi kao službeno lice EHF-a. Za takve radnje od Grada Banjaluka dobio je 2016. godine nagradu za Životno sportsko djelo- svaka čast!!!???
Šta je sa podračunom u Beču, gdje su ti izvještaji i ko je potpisnik tog računa?
Sve se ovo dešavalo u vrijeme sadašnjeg Zdravka Miličevića predsjedavajućeg u RS RS i nepostojećeg RS BiH. Uz pomoć generalnog sekre tara RS RS Elvisa Jačimovića, sve su znali šta se radi, ćutali su zbog svoje fotelje u RS RS i RS BiH.
Smajo Karačić radi šta hoće. Što niste teražili na uvid zapisnik o kontroli poreske uprave. Nije mi jasno kako je krovni savez BiH mogla ko ntrolisati federalna inspekcija. Zbog čega Smajo nije poštovao odluku iz Banjaluke da će tražiti prolongiranje registracije RS BiH.
Pitam ove iz RS RS kada će se nastaviti prekinuta sjednica Skupštine RS RS u Trebinju 06. aprila 2014. godine. Rok je bio 60 dana, a pro teklo je preko 2 godine. Na kraju za budučnost rukometa u BiH treba da u sve regionalne-entitetske saveze i krovne ući policija za privredni kriminal (SIPA) i revizori.
To nije strašno, dok sam bio aktivan u sportu, meni su svake godine, na anonimnu prijavu, dolazili u Borac. Šta su našli - ništa. Pošto su išli na mene,ustanovili su da nikada nisam bio potpisnik finansijske dokumentacije. Ti su zapisnici dobro došli i meni i Borcu za svaku održanu skupštinu kluba.
“Očekujte biće toga još”, tako me savjetovao dr Aco Obradović. Mnogi su u Banjaluci zaboravili zbog čega sam dao svom kafiću (sada ga drži moj sin Nemanja) naziv “988” (informacije). To nije slučajno, jer su prve informacije dolazile već u 4,00 sati ujutro od šibicara sa želje zničke stanice. Uz besplatno piće, cijeli dan, imao sam izuzetne informacije o stanju u gradu, pogotovo o sportu Banjaluke. Uskoro mnogi neće moči spavati mirno, jer su godinama pričali, pisali anonimna pisma o meni i svojim izmišljenim lažima i od mene stvarali zlopamtilo. Sada dolazi mojih 5 minuta, jer moja kartoteka od 318 imena, reči će sve.I na kraju konstatujem da ovdje izgleda nije čast da se radi za svoju državu, več
“Uzmi Šemso koliko ti je drago”.