Foto: mojahercegovina.com

„Oduvijek sam htio biti heroj, heroj ulice“ – kažu stihovi grupe „Prljavo kazalište“, a prije godinu dana svoju predstavu su u najboljem svijetlu pred publikom u Rio de Žaneiru odigrale odbojkašice Srbije.

Prije skoro dva mjeseca Katarina, Jovana i ostale juniorke Srbije su u Palama lagano došle do naslova prvaka Balkana. One su samo nastavile niz uspješnosti generacija srpske odbojke zadnjih godina. Nekih 190 kilometara južnije, u Bileći, raslo je „čudo od djeteta“, ono koje ne da će postati „heroj ulice“, nego grada i države, a kada to uradite sa 19 godina onda ste stvarno svjetska klasa. Pokušajte se sjetiti nekoliko imena kojima je to pošlo za rukom i vidjećete kakve su tu grandiozne ličnost i da ih je malo.

Turska je pokušavala na sve načine da nagovori Tijanu da zaigra za njih, ali dileme nije bilo i obukla je dres Srbije već sa 17 godina, nakon što je izdominirala na Evropskom juniorskom prvenstvu i dobila titulu MVP. Odmah je počela briljirati, ušla je u prvu postavu i medalje su krenule, a zatim i veliki transfer iz „Vizure“ u turski „Ezačibaši“. Da Turci nisu pogriješili kada su doveli, praktično, klinku u svoj tim potvdilo se već u prvoj sezoni gdje ih je Boškovićeva vodila do titule prvaka svijeta, a tu je proglašena za najbolju odbojkašicu. I tada su krenule priče o velikoj budućoj zvijezdi svjetske odbojke, koja će zasijati godinu kasnije u Brazilu.

Šta je to nju izdvaja tako mladu u odnosu na ostale? Tijana je visoka 193cm, a smečuje sa 310cm, dok blokira na visini od tri metra, što govori da ima nevjerovatan odraz. Iako je djevojci njene visine veoma teško da se baci na teren, ona sebe ne štedi, požrtvovana je za svaku loptu, a i prijem je na sjajnom nivou. I prosto mora biti jer svi protivnici želeći da je izbace iz kombinacije napada serviraju na nju, a ona im na to odgovara odličnim prijemom, a zatim i stigne da napadne i osvoji poen. U reprezentaciji i sada u „Ezačibašiju“ sarađuje sa Majom Ognjenović, za koju sama kaže da je do skoro gledala na televiziji, a sada su fenomenalan tandem. Upravo je Majina uloga tu veoma važna, jer je podigla Tijanin nivo igre, omogućila joj da ima idealne uslove prije svog smeča i pri odlasku u inostranstvo bila je tu da djevojka iz Bileće lakše pređe tu fazu.

Na Olimpijskim igrama u Riju poslije fudbalskih utakmica domaćina, prvo su se rasprodale karte za odbojkaški turnir. Publika u dvorani „Marakanazinjo“ je uživala u svoj ljepoti tog sporta prebacivanja preko mreže, jer je sve bilo vrhunski. Sve najjače selekcije su bile tu (sem šampiona Svjetske lige, odbojkaša Srbije), organizacija na vrhunskom nivou, prava odbojkaška publika i utakmice o kojima će se dugo pričati. Dio te priče je ženska odbojkaška reprezentacija Srbije i Tijana zajedno s njima.

Što je jednom prilikom rekao komentator Radoslav Simić „bije Brčko, ali bije i Bileća“ i baš su Brankica i Tijana bile udarne igle mašine Zorana Terzića. Iz tog entiteta, Republike Srpske, u Bosni i Hercegovini mnogi su su sportisti igrali u nacionalnom dresu Srbije. Među njima su se ranije izdvajali Milošević, Krstajić, Bojinović, ali ovakav značaj za jedan tim nije dosad imao niko s ovih prostora. Boškovićeva i Mihajlovićeva su briljirale u Riju i uz genijalnu Maju Ognjenović i fantastične Rašić, Malešević, Brakovičević koja je nakon porođaja ponovo upala u top formu, predvodnika Jelenu Nikolić i ostale odbojkašice vodile Srbiju do nove medalje.

U četvrtfinalu je „pregažena“ Rusija, a onda je došao na red meč o kojima će se još dugo, dugo pričati. Brčko je tada donijelo 22, a Bileća 20 poena, no ono što je djevojka iz Bileće uradila u tom petom setu je samo bio pečat da se radi o fantastičnoj odbojkašici. Amerikanke su vodile sa 10:7 i bile na korak od finala, ali srpski tim se nije predavao. Tijana je smečirala kao nikad ranije, Milena je donijela dva poena, Amerikankama se zatresla ruka i onda dolazi čuveni poen na red:

U finalu nažalost više nije bilo snage, Kineskinje su slavile, ali je odbojkaški svijet vidio šta ga čeka u budućnosti o tima zvanog Srbija i Tijane Bošković. Krenula je iz „Hercegovca“, napredovala u „Vizuri“ i dokazala da talenat i velika borba uvijek pobjeđuju, a pred njom su sigurno još mnoge pobjede, jer „Bileća tek treba da bije“.