XS
SM
MD
LG

Piše: Tomo Marić - Istorija je baš učiteljica života

Intelektualac evropskog ugleda Veselin Masleša, koji je 1926. godine „kumovao“ rođenju Fudbalskog kluba Borac iz Banjaluke, predloživši energičnim mlađanim Banjalučanima „ako želite da se borite za novo i bolje, neka vam se i klub zove Borac“, u jednom od svojih eseja, objavljenih u uglednim evropskim časopisima, zapisao je:

„Istorija jeste učiteljica života, ali trebate znati da imaju dobre i one druge učiteljice!!!“

Slavni Masleša, koji je tragično nastradao na Sutjesci, u Dolini heroja na Tjentištu, kasnije i proglašen za narodnog heroja, izrekao je svoj sud o istoriji zbog svega onoga što je znao i čuo o Balkanu gde je i sam rođen. Pogotovo, o sudaru svetova, ljudi i religija, u Banjaluci gde je i odrastao.

Zato je posebnu snagu i istorijsku vrednost imala nedavna manifestacija sporta Republike Srpske, kada je u Banjaluci Fudbalski savez Republike Srpske, uz saradnji sa Ministarstvom porodice, omladine i sporta i svih sportskih radnika na dvema veličanstvenim svečanostima osvrnuo se na pređeni put i odao priznanje onima koji su osnovali i bili utemeljivači ove organizacije. U fudbalskoj istoriji ovog podneblja ključni datum je 5. septembar 1992. godine, kada je, nakon 9. januara iste godine i proglašenja Srpske Republike BiH, te istorijskog uspeha fudbalera Borca 29. maja 1992. godine u italijanskoj Fođi i osvajanja Mitropa kupa, usledila aktivnost sportskih radnika i osnivačka Skupština FSRS u Banskom dvoru u Banjaluci. Potom je 11. novembra, sa potpisom 34 sportska radnika nadležnom sudu u Banjaluci upućen zahtev za registraciju, dva dana kasnije uručeno je rešenje koje je 13. novembra 1992. godine postalo pravosnažno. Kao osnivači Fudbalskog saveza Republike Srpske upisani su: Lana Popović, Milada Stanišić, Zlatko Kelečević, Branko Lazarević, Rodoljub Petković, Slobodan Stanivuković, Željko Stanišić, Branimir Miletić, Gojko Vujinović, Tomo Marić, Josif Pelc, Bogdan Petković, Zoran Granolić, Nebojša Krčmar, Milorad Šipka, Drago Kelečević, Dragan Batar, Anđelko Grahovac, Srboljub Markušević, Vinko Perić, Dragoljub Obradović, Damjan Pajić, Zoran Jovanić, Stojan Malbašić, Grujo Bjeković, Blagoja Šipka, Ranko Cvijić i Vladimir Zrilić. Posthumno su priznanja dobili: Dragutin Žižić, Jelenko Radonjić, Dragan Kaurin, Velimir Sombolac, Zdravko Vidović i Dane Babić.

I to je, danas, 25 godina kasnije postala istorija.

U svim ovim činjenicama imamo mnogo simbolike. FSRS je prvi osnovani strukovni savez u Srpskoj; brzo njegovim putem krenuti su boks, rukomet, košarka, šah i svi ostali koji danas čine bogatu sportsku porodicu Republike Srpske, sa svom svojom osobenošću i autentičnošću.

Fudbal ima ovdje dugu tradiciju, Borac traje 92 godine, a njegovi fudbaleri Tomo Knez i Velimir Sombolac prvi su osvajači zlatnih olimpijskih medalja 1960. godine u Rimu, da bi kasnije najsjajnije odličje Olimpa u Banjaluku doneli bokser Anton Josipović, rukometaši: Milorad Karalić, Nebojša Popović, Abas Arslanagić, Dobrivoje Selec, Zdravko Rađenović i Zlatan Arnautović. U tom odabranom društvu koje je našlo mesto u svim svetskim enciklopedijama i još za života dobilo obelisk u Banjaluci, svoje mesto su našli srebrna košarkaška heroina Slađana Golić i bronzana Mersada Bećirspahić, te bronzani rukometaši Ermin Velić i Istok Puc.

Zbog svega toga, oni pominjani datumi u nastajanju Fudbalskog saveza Republike Srpske i kasnije rađanju ostalih saveza, ima mitsku ulogu lučonoše u narodu gde su borba i viteštvo bile uvek više od sporta .

U Republici Srpskoj, istorija je bila baš učiteljica života.

Nagrađeni u FSRS