Svjetski šampion, džudista Nemanja Majdov, obratio se široj javnosti i svim svojim pratiocima putem svoga facebook profila jednom dužom objavom, u kojoj se zahvalio svima onima koji su vjerovali uz njega, bili uz njega od početka, i na kraju slavili sa njim zajedno ovaj veliki uspjeh.

Facebook status Nemanje Majdova prenosimo u cijelosti:

Eeeh moji ljudi..dragi ljudiii, jos malo pa mjesec dana...od napisane istorije, od ispunjenih djecijih snova, od neizmjerne radostii svih nas, od ponosne cijele nacije. Pa je red da malo vise napisem..otvorim srce i pocnem da pisem bar dijelic ove sjajne price. Iskreno nije se sleglo jos nista, jos treba vremena da nam udju u mozak ovakve, malo cudne, informacije. Biti Sampion Svijeta nije malo, prvi ikada Srbin da je krunisani vladar svijeta u dzudou, a i posebno to da na nasim prostorima RS,BiH, nikad nismo ni u jednom olimpijskom sportu, niti discipilini, imali najboljeg na Svijetu.

Spomenucu same pocetke prije svega, imao sam 6 godina, kada su..iako mi je otac uvijek bio glavni trener kao i dan danas.., na vrata rano ujutro pokucali moji prvi treneri pokojni Mladen Vlaski i Zoran Bajraktarevic, ljudi kojima sam zahvalan, koji su vrijedni pomena, i koji su od pocetka pa do sada navijali istinski za mene i bili ponosni, nebitno bili mi na ovom ili onom svijetu.

Sada kada bih pisao od tada..probijanje, bukvalno preko trnja do zvijezda, trebala bi mi knjiga, ali bice i ona sigurno napisana na kraju, ali taj put nikad nebi bio moguc da brat Stefan i ja nismo imali takve pozitivno "lude" roditelje, entuzijaste, ljude koji su odlucili da se bore do kraja za snove svoje djece i koji su od napravili prije svega ljude, pa onda i sportiste. Bilo je tu uvijek i naravno radosnih trenutaka, ali bilo je i teskih, tuznih trenutaka, jer put sampiona je izgradjen iz uspona i padova, iz pobjeda i poraza, mada poraza kod mene nije bilo, ja to nazivam lekcija, ili ti ga skola za bolje sutra, jer sta god da se desi mi moramo nastaviti dalje i teziti ka svom cilju.

Prosao sam i kroz razne povrede, tesko da ima trenutno i jedan dio mog tijela da je potpuno zdrav haha ali bas ozbiljnija se desila tokom citave 2015e godine.. i tu da sam slusao 9/10 doktora koji su mi u lice rekli da sam zavrsio karijeru, jer sam imao mogu reci preozbiljnu povredu, iz koje nisu bile bas neke sanse da nastavim karijeru jer sam bio prikovan za krevet 7 mjeseci, ali srecom slusah ovog jednog optimistu, to sto je veliki strucnjak to samo njegova djela govore, ali prije svega velikog covjeka, ljutsku instituciju, jednog od kljucnih ljudi u mom timu i dio svakog uspjeha, prof dr Aleksandra Jakovljevica.

Sad drugari znate i sami da ja nista ne bih mogao sam, prije svega ogromnu podrsku sam uvijek imao od porodice kako uze tako i sire, sto vam daje mnogo samopouzdanja i motivacije, ali i od pravih drugara, tj oni nisu moji drugari vec ja ih smatram mojoj bracom koji su tu za mene u svakom trenutku kao i ja za njih, koji su dozivjeli ovaj rezultat isto kao licno njihov a to su: Stefan Majdov, Miloš Mijanović, Milos Mandic Aleksandar Krsmanović Goran Mijanović, Marko Samouković, Nikola Dzoni, Aleksandar Tesanovic i Miroslav Puhalo.
Naravno to su ujedno i moji glavni sparing partneri, ali moram da nabrojim jos mojih prijatelja koji su mi ponekad sparingovali ali time znatno pomogli da stignem do svjetskog trona: Stefan Krajsumovic, Alem Ošijan, Nurko Ćurt, Eldin Omerovic Božidar Bogdanović Milan Mandic Milan Mihajlov i JK Zeljeznicar Sarajevo ma celu sa Senadom Mehicevicem Mehom.

Moram da spomenem mog brata Milos Bozovic za koga osvajam svaku titulu, obecao sam mu jednom prilikom ovo, jer posle jednog teskog poraza napisao mi je tekst koji zavrsava time da je mjesto koje meni pripada na kraju samo VRH i da samo moramo da grizemo do kraja.

Takodje zahvalan sam mom klubu za koji nastupam svim srcem JK Crvena Zvezda, Ivanu Todorovu i Stojanu Vujku, Srbiji, Olimpijskom Komitetu Srbije, Ministarstvu Sporta, predsjedniku Vucicu.
Mom klubu tj porodici (roditeljima nase djece) u kome treniram JK Randori Istocno Sarajevo, treneru nad svim trenerima, Doctoreu, hodajucoj instiruciji, Ljubiši Majdovu, najvecoj podrsci majci Biljani Pantić Majdov, mom uzoru starijem bratu Stefanu, specijalnoj podrsci tetki Ljilji i Ujku Bojan Pantic i cijeloj porodici.

Hvala sponzorima koji cine #TeamMajdov : Proteini.si, Triglav Osiguranje, Macy Pan, Orthomol Sport, Millennium Team, Sport Studio BL.

Hvala Republiko Srpska, hvala Predsjedniku Dodiku, Ministarstvu sporta RS-a, hvala gradu u kome zivim Istocno Sarajevo, hvala OC Jahorina, hvala mojim sugradjanima u Istocnom Sarajevu na doceku, podrsci, motivaciji, koju nikada necu zaboraviti i za koju cu se uvijek boriti do zadnjeh daha.(i ljudima koji su pokrenuli org. doceka nacelniku Ljubisi Cosicu, Jovan Katic, caffe Retro i club Sparta)

Hvala svim medijima iz RSa, BiH i Srbije, koji su me pratili od malih nogu, i mogu reci motivisali.
I logicno jednom od najboljih medju njima... nasem Papetu, Stefanu Papazu

Hvala i onim koji su se trudili da odmognu, jer su mi ustvari pomogli, ali i njima je sada na kraju dana krivo sto su takvi bili, ali svima je, sto se mene tice, oprosteno jer mi idemo naprijed sa Bozijim Blagoslovom!#Tokyo2020 #Paris2024 
 

Hvala vam za sve jos jednom, drago mi je da sam vas uspio uciniti ponosnim bar na nekoliko sekundi.

Budite mi srecni i veseli, voli vas sampion Svijeta.
GOSPOD MOJ I BOG MOJ #SlavaBogu