Nekadašnji kapiten Radnika, Mahmut Maša Brkić preminuo je u Austriji. Prenosimo vam tekst iz ''Semeberskih novina'' autora Todora Nikolića.

Omaž jednom sretnom vremenu.

U Klagenfurtu (Austrija) prestalo je da kuca srce dugogodišnjeg prvotimca i kapitena Radnika, a kasnije i vrlo uspješnog trenera, Mahmuta Maše Brkića. Njegov fudbalski put u bijeljinskom klubu obilježen je trofejima i titulama. Bio je nezamjenljivi prvotimac najvoljenije generacije koja je 1971.godine, nakon mitskih kvalifikacija sa Slogom iz Vukovara (4:0, 8:0) izborila prvi ulazak Radnika u savezni rang takmičenja (Druga fudbalska liga FNRJ, grupa „Sjever“), a nakon prestanka sa aktivnim igranjem prihvatio se trenersakog posla i sa novom generacijom matičnog kluba 1982.godine izborio povratak u drugoligaško društvo.

Mašo Brka, kako su ga zvali poštovaoci njegove igre, bio je fudbaler sredine terena. Igrao je ne previše lepršav i atraktivan fudbal, ali je bio nezamjenjiva karika u ekipi koja je mljela sve pred sobom. Njegov doprinos bio je posebno dragocijen na gostujućim utakmicama, a na umijeću da loptu drži u svom posjedu dokle god to želi, treneri su zasnivali često vrlo uspješnu taktiku na gostovanjima. Na utakmicama u Bijeljini ponekad je dugim zadržavanjem lopte nervirao domaće navijače koji su smatrali da nepotrebno usporava igru, ali i to je bio Mašo Brka. Lopta ga je,jednostavno, voljela i kada se činilo da je nepovratno izgubljena, nalazila je načine da mu se sama vrati u noge.

Pošto je bio profesor fizičke kulture bilo je prirodno da se posle igračke karijere otisne u trenerske vode. I tu je bio uspješan, a njegovo životno djelo u trenerskom poslu bio je ulazak Radnika 1982.godine u Zapadnu grupu Druge savezne lige. Na užarenoj klupi naslijedio je u zimskoj pauzi legendarnog Ibru Biogradlića i ekipu Radnika na proljeće, sa samo jednim porazom u 15 kola, doveo do šampionskog slavlja.

Bila je to neponovljiva, najtalentovanija generacija bijeljinskog fudbala, u koju su sa strane došli, kao neaffirmisani igrači, samo Ibrahim Kušljugić i Omer Rešidović. Uz pomoć prekaljenih veterana Pere Markovića, Naila Sobe i Zlatana Njegovanovića mladi lavovi Nihad Handžić Nike, Boško Tonković, Nedžad Arapović, Bego Ćatić, Nihad Ibrišimović Rina, Slobodan Tomić Vrconja, Slaviša Malić, Zdravko Radić, Kenan Suljić , Salko Nikšić, Duško Ostojić, Pašaga Musemić, Nihad Pilaković, Amir i Ahmet Selimović predvođeni Mašom Brkićem i njegovim pomoćnikom Suadom Hadžiselomovićem iznenadili su fudbalski svijet. Nažalost, klub i sredina u kojima su ponikli nisu bili u stanju da isprate njihove neslućene mogućnosti, a ni oni nisu bili svjesni svog talenta, da bi dosegli zvjezdane visine za koje su, mnogi od njih, bili predodređeni.

I tako Mahmut Mašo Brkić preselio se u vječnu tišinu. Tamo ga već čekaju saigrači iz generacije 71-ve Jusuf Salkanović, Mustafa Čorbić, Dražo Dubravčić, Lazar Erski, Ramo Duraković, Salih Begić Džoni, Mehmed Salčinović Ćoro,Sulejman Čorbić ,Velja Lovčević, Mustafa Brkić i Vladislav Skoko, te tvorac i spiritus movens ove generacije čuveni bijeljinski zlatar Pero Simić .

Za sve one koji su voljeli loptu i plave boje Radnika bili su bogovi koji su hodali po zemlji.