Na jednoj strani zid ljubavi, na drugoj zid uspjeha. Na jednom grb Partizana, na drugom niska medalja. Oba svako novo jutro motivišu Stefana Pejakovića da bude još bolji, vrijedno trenira i upija vještine drevnog sporta džudoa.

Motiva mu ne manjka, baš kao ni uspjeha. Zid uspjeha uskoro bi mogao postati pretijesan ako džin dječijeg lica nastavi da osvaja medalje tempom kojim je to činio prošle godine. Stizale su sa državnog i republičkog prvenstva, najjačih međunarodnih turnira, a za dlaku je izmakla i balkanska.

Na zid uspjeha Pejaković je samo prošle godine okačio 17 odličja i postao perjanica kotorvaroške Mladosti. Iako kadet, mnoga od njih osvojio je u konkurenciji juniora i mlađih seniora, što im daje još veću težinu, jednako kao i superjaka kategorija iznad 90 kilograma.

– Svaki trening se isplatio prošle godine, ni sanjao nisam da mogu stići do 17 medalja bez obzira što sam vrijedno radio i bio nikad spremniji. To je sezona iz snova i kada pogledam na medalje koje sam osvojio i rezultate sa takmičenja sve mi djeluje nestvarno. Početak sezone nije obećavao i zanimljivo je da sam na prvom prvenstvu RS za kadete izgubio od početnika u borbi za treće mjesto i nisam stekao učešće na Prvenstvu BiH. Ipak, dobio sam pozivnicu saveza i iskoristio je na najbolji način, osvojivši prvu medalju na prvenstvu BiH, a onda je uslijedilo još 16 – kaže Pejaković.

Pod dirigentskom palicom čuvenog majstora džudoa Sejde Tatara prve korake napravio je u trećem razredu osnovne škole. Kao i svaki i početak ovog šesnaestogodišnjaka bio je težak. Ali, tada je na scenu stupila Stefanova upornost koja će postati njegov zaštitni znak.

– Najprije sam trenirao karate, ali sam se ubrzo opredijelio za džudo jer mi je karate bio previše blag sport. To se ispostavilo kao odlična odluka, jer je džudo postao moj život. Već na prvom takmičenju sam osvojio medalju i to me je podstaklo da nastavim sve do danas – prisjeća se Stefan debija na tatamiju.

Dječija radoznalost ubrzo je postala velika strast, pa ne čudi da se danas u Stefanovoj riznici nalaze 34 medalje.

– Posebno sam ponosan na medalje sa prvenstava RS i BiH, treće mjesto na Nagaoka kupu u Ljubljani i više zlatnih medalja na međunarodnim turnirima. Drugim mjestom na prvenstvu BiH za juniore stekao sam vizu za Balkansko prvenstvo na kojem sam osvojio četvrto mjesto i pravo nastupa na evropskim takmičenjima od kojih je prvo Evropski kup u Zagrebu. Zahvalan sam porodici, klubu i treneru i razredniku koji mi uvijek izađe u susret kada trebam na takmičenja – ističe Pejaković.

Nova sezona sa starim navikama i ciljevima uskoro počinje da teče. Stefan, naoružan snagom, vještinom i upornošću, jurnuće na tatami sa željom da pomjeri granice svojih mogućnosti.

Sportska porodica

Porodicu Pejaković krase sportski geni. Stefanov otac Goran bavio se takođe borilačkim sportovima, ali je prevagnula ljubav prema fudbalu i decenijama je branio za kotorvarošku Mladost i Triglav iz Kranja. Stefanov brat Nemanja okrenuo se karateu i tokom karijere osvojio više medalja. I pored svakodnevnih treninga na tatamiju i kondicionih u teretani, Stefan je i golman Kluba malog fudbala Kotor Varoš, koji se takmiči u Prvoj ligi RS.

Najznačajniji rezultati u 2017. godini: Drugo mjesto na prvenstvu BiH za juniore Drugo mjesto na prvenstvu RS za juniore Drugo mjesto na prvenstvu RS za mlađe seniore Treće mjesto na prvenstvu BiH za mlađe seniore Treće mjesro na prvenstvu BiH za kadete Treće mjesto na Nagaoka kupu za kadete u Ljubljani Četvrto mjesto na Balkanskom prvenstvu za juniore

GLAS SRPSKE