Fudbalska vijest dana u Prijedoru je glasila: “igrači Rudar Prijedora štrajkuju!”
Isuviše je situacija ozbiljna da bi bila bezazlena. Jer nijedna obustava rada, tačnije rečeno štrajk, nisu slučajni. U prvom redu to je odraz nepovjerenja, kada igrači dugo trpe i slušaju obećanja, a onda im “prekipi” pa posegnu za krajnju soluciju – prestanu da treniraju i izvršavaju svoje profesionalne obaveze.
Ako u Rudar Prijedoru, kao i većini klubova u Republici Srpskoj, uopšte i ima profesionalizma?!
Dakle, igrači jesenjeg šampiona Prve lige Republike Srpske su dali upozorenje upravi za izmirenje nekih ugovornih rata koje prema riječima predsjedika Dalibora Majkića “nisu neka lova”, ali očigledno mladi ljudi ne dozvoljavaju da ih bilo ko “vuče za nos”. To što su uradili igrači Rudar Prijedora nije za pohvalu, ali očigledno da je njihov štrajk samo upozorenje i stvarna slika stvarne situacije u klubu koji ove godine za 90. rođendan želi titulu u Republici Srpskoj i povratak u Premijer ligu BiH.
Predsjednik Majkić je, zajedno sa članom uprave Rankom Vučkovićem jesenas podnio ostavku, neopozivu, pismenu, a onda se predomislio, rekao da ostaje do novembra da završi jesenja sezona. Evo stigle su i zimske pripreme, počeće i proljeće, a status Majkića i Vučkovića još nije definisan, u međuvremenu je bila i Skupština kluba. To znači da treći član uprave Goran Mikanović jedini ima validan mandat, ali sam ne može da donosi odluke.
Osim toga već mjesecima se članovi Upravnog odbora nisu sastali, komuniciraju telefonima, ponekad oni budu i “gluvi”, desi se poneka i zamjena teze, što sve prouzrokuje negativnu energiju koja bi na kraju ove priče mogla skupo da košta Prijedorčane. Jer koliko si iskren i pošten prema fudbalu toliko ti i vrati. To je jednostavno zakonitost ove plemenite igre.
Šta se može očekivati u situaciji u kojoj uprava kluba ne funkciniše i nije praktična? Odgovor je jednostavan – dobija se haos! A trenutna situacija u Rudar Prijedoru je haotična što potvrđuje i današnji štrajk igrača, koji je poljedica nesređenog stanja u kojem svako vuče na svoju stranu, nema “gazde” niti zdravog rezona da se klub povede u organziacionu harmoniju. Tamo gdje nema autoriteta nema ni napretka!
Tako je direktor Vukašin Đaković ostao usamljen jer ne može da sprovodi odluke uprave koja je u prošlom vremenu pokazala toliko neozbiljnosti i nedosljednosti da se postavlja prosto logično pitanje – kako je Rudar Prijedor postao jesenji šampion?
Ovo je trenutno put bespuća i skretanja sa šampionskog kolosijeka. Ovakve stvari se u fudbalu teško ispravljaju jer je narušeno povjerenje, a svi znamo kada muž ženi, ili obrnuto ne vjeruje šta se događa?! Pored toga nema ni dovoljno vremena da se sve regeneriše, nema vremena ni za dijaloge, a gdje nema dijaloga nema ni uspjeha.
Očigledno je da se igrači Rudar Prijedora nisu udružili da štrajkuju samo zbog novca već zbog činjenice što ne mogu više da slušaju i trpe “prazne priče” onih kojima FK Rudar Prijedor služi samo za popravljanje statusa u društvu, a ustvari je prevelik zalogaj od kojeg su se mnogi zagrcnuli. Pa i aktuelno rukovodstvo.
Takvi ljudi nigdje nisu poželjni, pogotovo ako gledaju “samo sebe”, a tu su zbog opšteg interesa, ne lične promocije. To i jeste izgleda najveća zabluda.
Izgleda da će Rudar Prijedor, pardon, čelnici kluba iz neznanja, biti dovoljni sami sebi da u godini jubileja kada slave devet decenija postojanja promovišu Zvijezdu-09 iz Etno sela Stanišići u novog šampiona Republike Srpske i premijerligaša BiH.
Ako se ovako nastavi “rudarima” kao rivali neće biti potrebni ni Semberci ni eventualno Zvorničani. Sadađnji nosioci funkcija u klubu, čast izuzecima, su dovoljni sami sebi!
I za kraj da ponovimo, a to svako ko se iole razumije u fudbal može da zaključi – nijedan štrajk nije hir niti bezazlena stvar, pogotovo ne u sportskom kolektivu.
Neko je gadno narušio povjerenje i izdao strpljenja. U tom slučaju se povlače radikalni ili moralni potezi. Pravila i procedura se zna.
Potrebno je samo da savijest i svijest prorade. Uz njih najlakše ide i moral.
A šta ćemo ako se radi o egoizmu?
E, tu pomoći nema…
Već sada se slobodno može reći – titulo zbogom, putuj u ravnu Semberiju… 
Tako izgledaju trenutno stvari iz zeleno-crnog ugla.

prijedor24h.com

Dalibor Majkic