Naši prostori oduvijek su bili plodno tlo za velike košarkaše. Kroz istoriju i bivše nam zajedničke države a i u samostalnim državama kasnije, igrali su mnogi majstori košarke. Jedan od najvećih zasigurno je i Mostarac Dražen Dalipagić Praja.

Legendarni Praja rođen je 27. novembra 1951. godine. Kao i svako dijete i on je želio da bude sportista. Međutim, nije košarka bila prvi izbor za Praju. U vrijeme kad je bio klinac, fudbal je u Mostaru bio nevjerovatno popularan. Velež je igrao odlično i bilo je dosta sjajnih igrača. Recimo u sezoni 1955/56 Muhamed Mujić iz Veleža, bio je prvi strijelac u prvenstvu Jugoslavije. Mujić i njemu slični majstori, bili su uzor klincima u Mostaru pa i ne čudi što je Dalipagić prve sportske korake napravio u Veležu.

U to vrijeme fudbal je bio izuzetno popularan i radi uspjeha reprezentacije. Jugoslavija je recimo 1960. osvojila zlato na OI, igrala finale na EP a dvije godine kasnije bila je i četvrta na svijetu. I sam Dalipagić u jednom od intervjua kasnije, rekao je da su klinci tada obožavali fudbal a da su na košarku gledali kao na ''sport za djevojčice''.

Dalipagić je trenirao fudbal i igrao je špica. Međutim, cijelo vrijeme je rastao i postao je poprilično visok za fudbalera. Tada je odlučio da se okuša u rukometu. Igrao je dobro ali sudbina je htjela da ne bude ni fudbaler a ni rukometaš. Klub u kojem je trenirao rukomet se rasformirao i tu je bio kraj njegove rukometne karijere. Tada je trebao da donese odluku šta i kako dalje.

60-ih godina prošlog vijeka na našim prostorima počela se razvijati košarka. U početku se na košarku gledalo sa podsmjehom ali uspon reprezentativne košarke, promijenio je pogled na ovaj sport. Legendarni ''Profesor'' Aleksandar Nikolić i Ranko Žeravica, unijeli su renesansu u košarku na našim prostorima. Tokom 60-ih godina reprezentacija je osvojila dosta medalja na velikim takmičenjima. To je dovelo do popularizacije košarke u Jugoslaviji a igrači poput Ive Daneua i Radivoja Koraća, postali su idoli klincima.

Popularizacija košarke u Jugoslaviji olakšala je odluku Dalipagiću i na nagovor starijeg brata, odlučio je da trenira košarku. Čovjek je imao 18 godina i sedam mjeseci kada je počeo da trenira košarku. Kroz istoriju ima nekih sličnih primjera ali niko nije postao preveliko ime. Recimo, Raško Katić je počeo trenirati koašrku sa 19 godina i jeste igrao i za Zvezdu i Partizan, ima i medalju sa Srbijom sa Mundobasketa iz 2014. godine, ali naravno da nije ni blizu dobar igrač kao što je bio Praja.

Prve košarkaške korake, Dalipagić je napravio u mostarkoj Lokomotivi. Međutim, njegov talenat je veoma brzo prepoznat. U Zvorniku je 1971. godine održan susret između reprezentacije Bosne i Hercegovine i Srbije a Dalipagić je bio najbolji na toj utakmici. Selektor Jugoslavije i trener Partizana u to vrijeme bio je Ranko Žeravica. On je htio imati Praju u svojim redovima. Međutim, nisu ''crno-beli'' bili jedini zainteresovani za talentovanog Mostarca. U igri za Prajin potpis bila je i Jugoplastika. Čak je sa njima i postigao sporazum a Partizanu je postavio jedan uslov.

Uslov je bio da Partizan bude član Prve lige. Kada je Partizan u sezoni 1970/71, ispao iz lige, djelovalo je da su izgubili i šansu da u svoje redove dovedu Dalipagića. Međutim, u to vrijeme se Druga liga igrala preko ljeta i Partizan se ekspresno vrati u elitu a samim tim dobili su i Dalipagića. Ipak, nije sve prošlo tako glatko. Zbog kršenja sporazuma sa Jugoplastikom, Praja je dobio šestomjesečnu suspenziju pa je na debi za Partizan morao da pričeka. Debitovao je protiv Zadra i imao je tri poena a već u narednom susretu, dao je zagrebačkoj Lokomotivi 21 poen i tada se moglo naslutiti da je Partizan dobio odličnog igrača.

O samoj Prajinoj karijeri moglo bi se pričati danima jer je bio nevjerovatan igrač. Imao je visinu i dobre predispozicije, sjajne finte, meku ruku, leđima igrao sjajno ma jednostavno je bio kopletan igrač. Nije postojao igrač koji bi ga sačuvao i mogao je da da 30-40 poena kad je htio. Pogotovo je Partizan bio neumoljiv kad je kasnije došao i Dragan Kićanović. Praja i Kićanović su tokom 70-ih nosili Partizan do tri titutle prvaka Jugoslavije.  Za ukupno deset godina u Partizanu, Praja je postao najbolji strijelac u istoriji kluba.

U periodu kada je branio boje Partizana, Praja je privukao pažnju Bostona i mogao je da postane prvi igrač sa naših prostora u NBA ligi. Međutim, NBA tada nije bio dostupan svima. To je bila bukvalno druga planeta i nije se moglo desiti da neko tek tako ode ''preko bare''. Ali Dalipagić je imao svoju šansu jer je bio kompletan igrač a to je ono što je u NBA bilo poželjno. Vjerovatno je jedino Praja i bio sam sebi prepreka za NBA jer je imao neke druge prioritete. Naime, FIBA i NBA su tada bile nespojive. Najprostije rečeno, da je Praja otišao u Boston, ne bi više nikada mogao da igra za reprezentaciju. Uz to, sam je priznao da je pitanje kako bi se prilagodio na ''niži nivo košarke'' ako bi se desilo da ne uspje u NBA i da se mora vratiti u Evropu. Bio je u kampu Bostona 1976. ali radi svega navedenog ipak se nije odlučio za NBA karijeru.

Iako nije otišao u NBA, nakon uspjeha u crno-belom dresu, otišao je u inostranstvo. Inostranu karijeru proveo je u Italiji a bio je član i Real Madrida. Istina za Real je igrao samo Evroligu u sezoni 82/83 ali je igrao sjajno. U Italiji je igrao za Udine i Veronu ali je najveći trag ostavio u Veneciji, za koju je igrao u dva navrata. U Italiji je dominirao i imao ogroman broj 30+ utakmica a najbolju je imao u dresu Venecije. Tada je u januaru 1987 godine protiv Bolonje, postigao čak 70 poena. I dan danas ima status božanstva u Beneciji, jer je za ovaj klub igrao i kada je ispao u Drugu ligu i bilježio je preko 42 poena po utakmici u Drugoj ligi.  

Pored sjajne klupske, Praja je imao i sjajnu reprezentativnu karijeru. Osvojio je 12 medalja sa velikih takmičenja a pored toga on je i najbolji strijelac u istoriji Jugoslavije. Kada uzmete u obzir kakve su veličine igrale za bivšu državu, ovaj podatak postaje itekako impresivan. 

Kada se podvuče crta na Praiju karijeru, svako mora ostati impresioniran. Bio je maestralan igrač i igrao sjajno gdje god je igrao. Prilagođavao se na nove sredine i uvijek bio dominantan. Zato i jeste jedan od najvećih košarkaša kojeg je Jugoslavija ikada imala. Ali da se rukomenti klub u kojem je treniranio nije rasformirao, Praja vjerovatno nikada ne bi ni igrao košarku. Srećom za sve zaljubljenike u košarku, sudbina je htjela da Mostarac Praja ipak bude košarkaš na kraju.

Foto: Alchetron