XS
SM
MD
LG

Kraj zlatne ere srpskog tenisa

Domaći i svjetski mediji prenijeli su informaciju da će Jelena Janković 13. maja u Rimu održati pres-konferenciju, na kojoj će vjerovatno saopštiti da završava karijeru. Tim činom završiće i zlatna era srpskog ženskog tenisa predvođena Anom Ivanović i Jelenom Janković.

 

Foto: rtvbn.com

 

Tog 4. juna prije deset godina srpski tenis je bio na samom vrhu. Dvije djevojke odrasle u nenormalnim uslovima stigle su do meča na pariskoj šljaci gdje odlučuju o novom broju jedan u ženskom tenisu. Tada je Ana bila bolja, dva dana kasnije je i osvojila Grend slem i iako su mnogi mislili da je to samo prvi u nizu za ove dvije teniserke, ispostavilo se da je jedini. Istini za volju Jelena ima titulu sa najvećeg turnira na svijetu, Vimbldona, ali u dublu sa Džejmijem Marijem.

Janković je najbliža Grend slem tituli u singlu bila na US openu 2008. godine, ali tada je zaustavila Serena Vilijams u dva seta (6:4, 7:5). Ono što je krasilo je konstantnost i period od četiri godine u TOP 10 na WTA listi. To je u današnjem tenisu veoma rijetko, jer većina njih ima velike oscilacije i teško da mogu vezati više godina u samom vrhu. Ona je počela u, po mnogima, najboljim danima za ženski tenis. Sestre Vilijams, Klajsters, Enan, fenomenalne Ruskinje su činile nevjerovatnu konkurenciju, gdje se nikada nije moglo unaprijed znati ko će osvojiti trofej. Ono što se moglo sigurno znati je da će biti velika borba, prije svega psihološka, sa malim brojem oscilacija. U takvoj konkurenciji Jelena se progurala na sami vrh i tu se dugo zadržala. Pred kraj, već pominjane, 2008. godine po prvi put je postala najbolja u svijetu i tu je bila 16 nedjelja.  U narednom periodu je većinom bila između šeste i devete pozicije, da bi sredinom 2010. godine došla na drugo mjesto WTA liste.

Kroz karijeru je osvojila 16 trofeja u singlu, a sve je počelo u Budimpešti 2004. godine, nakon skoro tri godine bila je najbolja u Oklandu. Poslije slijede Čarlston, Rim, Birmingem (2007. godina), Rim, Peking, Štutgart, Moskva (2008), Marbelja, Sinsinati (2009), Indijan Vels (2010), Bogota (2013), Nančang, Guangdžou, Hongkong (2015). Ostaće upamćena i po velikoj borbenosti, posebno u Fed kupu. Uvijek će se pamtiti okršaj sa Cibulkovom, gdje su obje teniserke jedva stajale na nogama od umora, a Jelena je i pored povrede pobjedila sa 2:1 (7:5, 1:6, 9:7).  Ono što posebno treba izdvojiti su dvije nagrade i to za najbolju sportiskinju Srbije 2008. godine i orden Karađorđeve zvezde trećeg reda 2017. godine.

Glavni grad Češke, Prag, bio je 2012. godine domaćin finala Fed kupa između domaćina i selekcije Srbije. Bila je to sjajna prilika da srpske teniserke ponovo ispišu istoriju svjetskog tenisa, ali tog vikenda Kvitova i Safarova su bile bolje. Prvo je Safarova sa 6:4, 6:3 savladala Anu, a zatim Kvitova Jelenu sa 6:4, 6:1. Nadu u preokret donijela je Ivanovićeva pobjedom nad Kvitovom od 6:3, 7:5, ali je Lusi bila bolja i od JJ (6:1, 6:1) i tako je propao san o osvajanju Fed kupa.

 

Foto: in4s.net

 

Djevojčica koja je iz praznog bazena krenula ka vrhu svijeta, nedavno je postala majka i zajedno sa njemačkim fudbalerom, Švajnštajgerom, uživa u roditeljstvu i sportskoj penziji. Ana je tog 4. juna bila bolja od Jelene, kasnije je i osvojila Rolan Garos, te se u njenu čast sviralo „Bože pravde“. Prije toga je osvojila šest turnira, a prvi već 2005. godine u Kanberi. Uslijedili su Montreal (2006), Berlin, Los Anđeles, Luksemburg (2007), te Indijan Vels 2008. godine. Te iste godine u januaru je poražena u finalu Australijan opena od Marije Šarapove sa 2:0, a godinu dana ranije, u finalu, na šljaci u Parizu od nje je bila bolja Žistin Enan sa 2:0. U tom periodu Ivanovićeva je bila odlična na terenu, psihološki spremna za sve, ali onda dolazi povreda i otkazivanje učešća na Olimpijskim igrama u Pekingu.  To je dosta poremetilo i čim se vratila na teren, vidjelo se da više to nije ta Ana. Problemi sa servisom, lako gubljenje koncentracije i ispadanja u ranom dijelu turnira. Ipak na kraju sezone je osvojila turnir u Lincu i malo povratila samopouzdanje. Nakon toga je igrala promjenljivo, stigla je do finala Indijan Velsa, ali je i po prvi put ispala u 1. kolu jednog Grend slema. U kolikoj je krizi bila govori i podatak da skoro dvije godine nije pobjedila nijednu teniserku iz TOP 10, a to je uradila u Rimu 2010. godine. Pred kraj godine je osvojila Linc, a zatim i turnir u Baliju. Isti turnir je osvojila i godinu dana kasnije, a onda slijede dvije godine bez značajnijih rezultata. Posljednji blijesak Ane Ivanović bila je 2014. godina sa četiri trofeja. Najbolja je bila u Oklandu, Montereju, Birmingemu i Tokiju, a ostaće upamćena i pobjeda nad Serenom Vilijams na Australijan openu. Ova joj se osvetila u finalu Sinsinatija, a Marija Šarapova je bila bolja od nje u finalima Brizbejna i Štutgarta. Do kraja karijere može se izdvojiti još samo polufinale Rolan Garosa 2015. godine. Nakon toga je igrala povremeno, a 26. decembra 2016. godine je saopštila da se završava karijeru.

I tako je izgledala zlatna era srpskog ženskog tenisa, kada su se Srbi budili u rane jutarnje časove da gledaju Anu i Jelenu, a mnoge djevojčice su po prvi put uzele reket u ruke i sanjale da dostignu njihov nivo. Koliko će se čekati da neke nove teniserke natjeraju svoje sugrađane da se bude rano i navijaju, to niko ne zna, a na Olgi i ostalim mladim nadama je da to urade.