Piše: Tomo MARIĆ

Svaku nevolju, pa i fudbalsku, valja dostojanstveno podnositi, a ne zbog nje plakati; nevolja nije dovijeka, a plakati zna svako! Nije lako, ali Srbija će trčati još jedan krug svoje nade, a ona, nada, posljednja umire.
Spletom čudnih okolnosti, koje samo može da donese fudbal, Švajcarska je pobijedila Srbiju sa 2:1, nakon preokreta, sa ekipom: Infantino Italijan, Lihtštajner Nijemac, Fraj Francuz, Drmić Hrvat, Seferović Bošnjak, Embolo Afrikanac, Rodrigez Južnoamerikanac, Zomer Nijemac, Brih takođe, Mubandže Afrikanac, Džaka, Džemaili, Šaćiri, Behrami Albanci, Gavranović naše gore list, pa i selektor Petković, ali ko je tu "Švajcarac", a ko Švjacarac?!
Otuda, sva ona parada i šarada, isticanje dvoglavog albanskog orla, istetoviranog na tijelima pojedinih reprezentativaca Švajcarske, treba shvatiti kao svu svjetsku cirkusijadu koja nas ne mimoilazi ni u jednoj tako lijepoj igri kao što je fudbal.
Srbija nema za čim da žali, svi oni koje je selektor prirodni gospodin i laf svake vrste Mladen Krstajić poslao u možda odlučujući sportski boj, dali su sve od sebe, neko je bio manje, a neko više uspješan. I sada, sudbinu stvarnih “Orlova” rješavaće meč sa najvećim fudbalskim zemaljskim majstorima Brazilcima. Lopta je okrugla, ona nosi toliko zamki i toliko tajni, nikad se ne zna na čiju će se stranu da okrene, zato i ne treba gubiti nadu sve do posljednje sekunde trećeg kola u grupi E.
Ono što su do sada pružili: Kolarov, Ivanović, Tošić, Matić, Stojković, Milinković-Savić, Kostić, Milivojević… na najbolji mogući način reprezentovali su svoju zemlju i svoj narod. Sportskim ponašanjem, dostojanstvom, fudbalskim umijećem i svim drugim koji se univerzalno zovu fer-plej, krasilo je reprezentaciju Srbije i tako treba da ostane do kraja.
Oni drugi, koji su Mondijal, i ne samo Mondijal, minulih godina koristili za promociju političkih i kvazi političkih ideja, koji su od fudbala pravili ruglo, neka im služi na čast. Primjera radi, neka Švajcarci razmišljaju o tome koliko je dvoglavi orao zaštitni znak njihove državne zajednice, najmanje je to problem Srba i Srbije.
Fudbal je živ i živjeće, sve dok je Srba i Srbije, iako se, i ovom prilikom, treba prisjetiti upravo jednog Švajcarca, velikog čovjeka i humaniste Arčibalda Rajsa koji je stradalniččki Prvi svjetski rat proveo sa srpskim narodom i njegovom vojskom u albanskoj golgoti. Ostavio je svima nama, ali i onima oko nas, vječnu poruku: “Čujte Srbi, čuvajte se sebe!”
Fudbal je bio i ostao čarobna igra, tako ga treba i doživljavati, uz brojne majstorije na Svjestkom šampionatu kojeg su Rusi sjajno organizovali.
Oduvijek je, pa i sada, fudbal sa sobom nosio i bol i tugu i radost i sreću, sve je do lične emocije, ma koliko fudbal u sebi imao univerzalnu vrijednost. 
Ljudi su bitni!
I sve je uvijek do njih!

FOTO: nspm.rs