Piše: Tomo MARIĆ

Fudbal je davno postao društveni fenomen, svojevrstan bluz, prožet igrom, pričom, doživljajem, djelima, pomalo i ponekad “uokviren” politikom, iako svi ovo posljednje demantuju. Ni Mondijal u Rusiji nije izuzetak!
Gdje je, i šta je, u cijelom tom konglomeratu Srbija, mala i stradanjima izranjavana, u velikim svjetskim igrama nikom posebno zanimljiva. Često je na udaru, ponosna u naivnosti, najčešće sama sebi neprijatelj i tako postaje gubitnik.
Poslije utakmice sa Švajcarskom cijeli svijet je skočio i zagrmio tvrdnjama da je Srbija oštećena, sportski pokradena, Albanci i njihov dvoglavi orao stigli su na stub srama ocjenom primitivizma; nikad nepravda prema Srbiji, u novijem dobu, nije imala takvu svjetsku osudu kao sada. 
Avaj!
Ničim izazvan, jedino, možebiti, ličnim slavoljubljem, predsjednik Fudbalskog saveza Srbije Slaviša Kokeza, u fudbalskom svijetu anonimus, samim tim i trivijalnog autoriteta, umjesto da bude najtišiji i najmudriji, počeo je da dijeli lekcije Svjetskoj fudbalskoj federaciji (FIFA). Pri tome se preigrao, pogotovo u viziji vlastite veličine i uslijedila je oštra reakcija iz Ciriha. Protiv Kokeze je pokrenut disciplinski postupak, a on je, neće valjda biti, očekivao da bude glavna “zvijezda”.
Istovremeno fudbalski svijet, i ne samo on, smanjio je doživljaj u zaštiti i odbrani Srba, a prozvani Albanci skrušeno se brane da nisu imali namjeru nikoga da povrijede, već su samo uživali “u pobjedi protiv velikog sportskog protivnika.”
Možda Slaviši Kokezi i “puca kaiš”, on je rekao šta je želio da kaže, račun će biti, koliko njemu, toliko ispostavljen i Srbiji, točak sreće se okreće, i korak po korak Srbija i Švajcarska zamjenjuju mjesto u podršci svjetske fudbalske javnosti. 
Cijeli “slučaj Kokeza” ima jasnu pouku i necenzurisanu poruku u našoj istoriji – slavni pisac Branko Ćopić, već čuven i u svijetu, 1961. godine bio je, kao delegat CK SK BiH, na “zboru birača” u varošici Čelinac, nadomak Banjaluke. Zapisao je diskusiju jednog gorštaka s Vlašića i javno je objavio od slova do slova:
“Ljudi, čujte i počujte: znam ja nas, jebo ti nas, al’ znam ja i njiha, jebo ti njiha!”
Ostao je Brankov zapis do dana današnjeg kao odrednica srpskog nejedinstva i balkanskog prokletstva.
Slaviša Kokeza, ipak, nije Branko Ćopić, nije ni u fudbalskom svijetu čuveni Miljan Miljanić koji bi na nepravdu “progutao knedlu” i okrenuo se igračima i utakmici sa Brazilom, ako Kokeza ne misli drugačije, FIFA, uvjerili smo se, bezbroj puta, ne misli.

Djani Infantino i Slaviša Kokeza FOTO: zurnal.rs