Rijetko sam kad bio sportski razočaran, čak tužan, kao poslije utakmice Borac – Sloga Gornje Crnjelovo (2:1) odnosom fudbalske Banjaluke prema novoj šampionskoj tituli u Republici Srpskoj, povratku Borca u Premijer ligu BiH, iako bi se taj odnos mogao postaviti i u obrnutom smjeru; svejedno, svi bi, opet, bili na gubitku.

Braneći se od potonuća u pesimizam, otuda i ovo razmišljanje započinjem rečenicom u naslovu – pomozite Borcu da se svi pomognemo!

Niti Borca ima bez Banjaluke, a ni nje bez svog fudbalskog ljubimca. Najviše čega čovjek treba da se boji je vlastiti strah, jer u tom i takvom strahu polako se gubi vjera i nada, emocija prema voljenom klubu, publika i navijači postaju fikcija, čak uopšte javnost, bez čije podrške sve gubi smisao, pa i povratak u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. 

A taj povratak, ustvari, trebalo bi da bude nagovještaj novog, prestrojenog i obnovljenog Borca, priznanje za rad treneru Darku Vojvodiću, svima igračima, rukovodstvu kluba, jer iza njih je ostala izuzetno teška i istovremeno izuzetno uspješna godina, na gotovo svim poljima. Baš kao što se oko cijele porodice Borca, prije svih rukometaša i košarkaša, stvara pobjednički ambijent, a njihovi mečevi, pogotovo oni koji odlučuju o trofejima, ili rukometaša u Čelendž evropskom kupu, pretvaraju male-velike sportske svetkovine. Tu dimenziju sportskog praznika, koji obasjava cijeli grad, daje prije svega podrška navijačke armije “Lešinari”, a nje nema jedino na fudbalskim mečevima. 

Taj problem Fudbalski klub Borac mora da riješi, ma kako bili iscrpljujući ti razgovori i dogovori, i sve će se, uvjeren sam, promijeniti iz temelja. 
Ponoviću po hiljaditi put, s “Lešinarima” Borac je sve, bez njih niko i ništa, bez obzira na tradiciju i trajanje od gotovo cijelog vijeka. Sjaj gube i tako veliki trofeji kao što su Srednjoevropski kup, Kup Jugoslavije, Kup i šampionat Bosne i Hercegovine, Kup i prvenstvo Republike Srpske, olimpijska zlata Velimira Velje Sombolca i Tomislava Tome Kneza. 

Izlaz iz tog čudnog lavirinta će životno praktično, a sportski najslikovitije, potvrditi – sve dok Vrbas Banjalukom teče, Borac živjeće. Ili još konkretnije – pomozite Borcu da se svi pomognemo, obostrano i u zajedništvu.

“Lešinari” dobro došli svojoj kući, makar nekom zvučalo patetično, poruka je od srca i iz duše.