Fahrudin Mustedanagi

Preksinoć je u Zagrebu, nakon kraće bolesti, preminuo Fahrudin Mustedanagić-Motor.

U 12 godina karijere odigrao je oko 750 utakmica u dresu novogradske „Slobode“, ljubijskog „Rudara“, sisačke „Segeste“, zeničkog „Čelika“ i „Slobode“ iz Titovog Užica. Najznačajniji i najveći uspjeh sa „Slobodom“ postigao je 1972. kada je imao trostruku ulogu: igrač, kapiten ekipe i trener, a tada se Sloboda plasirala u Drugu Saveznu ligu Jugoslavije. U kvalifikacijama su nadigrali veoma jaku ekipu Rovinja.

Fahrudin Mustedanagić–Motor osim što je imao najvišu diplomu trenera, imao je i završen Rudarsko-geodetski fakultet, ali ga istraživanje dubine zemljine kore i „crno zlato“ nisu zanimali. Jer, njegova prva ljubav–fudbal–ostala je dovijeka.

Osim što je trenirao FK „Slobodu“ s kojom je ušao u 2. ligu bivše Jugoslavije, bio je i trener NK „Mladosti“ iz Petrinje, NK „Gošk –juga“ iz Dubrovnika, FK „Rudara“ iz Ljubija, FK „Trepče“ iz Titove Mitrovice, „Lokomotive" iz Zagreba, FK „Bratstvo“ iz Bosanske Krupe, NK „Trešnjevke“ iz Zagreba, NK „Karlovca“, NK „Sloge“ Gredelj, NK „Trnja“ u Zagrebu, NK „Nur“ Zagreb, „Misurata“ u Libiji...

Sve one koji su ga poznavali, pa makar i iz priče, Novljani na svim stranama i merdijanima, mnogi fudbaleri, treneri, stručnjaci i sportski radnici, obični ljudi, publika – širom Bosne i Hercegovine i regije, a naročito njegove najbliže: suprugu Vikicu, sinove Zlatka i Jasenka, brata Džemu Mustedanagića, takođe velikog fudbalera duboko je potresao i rastužio odlazak genija s fudbalskih terena.