Mladen Jovančić se nakon kratkog boravka u Srbiji, gdje je pohađao početni kurs za sticanje trenerskog zvanja, te kratkog angažmana u Dinamu iz Pančeva, ponovo vratio u za njega obećanu zemlju, Bahrein. 

Nekadašnji fudbaler iz Istočnog Sarajeva, sada već trener, odlučio je da se vrati u Bahrein, zemlju u koju je prvi put stigao u sezoni 2009/10 kada je obukao dres Rife. Mnogo toga se od tada promijenilo u ovoj zemlji, ali on je i dalje tu, željan dokazivanja, sticanja znanja i postizanja uspjeha. Tretnuno, Jovančić je krenuo sa sticanjem A licence. Ovaj put, neće pohađati školu FSS, već će ''zadužiti'' azijsku licencu.

- Krenuo sam na A licencu. Potpuno ista je ova azijska licenca kao i UEFA. Poslije toga, pokušaću nešto ozbiljnije naći. Sa A licencom ovdje u Bahreinu mogu da vodim i klub iz elitnog fudbalskog ranga, jer se liga još uvijek ne vodi kao profesionalna. Jedino u slučaju nastupa u kontinentalnim kupovima, ne bih mogao da vodim te utakmice, počinje naš razgovor Mladen Jovančić.

Nakon povratka u Bahrein, počeo je da radi u privatnoj akademiji, Winners Sport Academy koja se nalazi u gradu Isa.

- Radim u jednoj privatnoj Akademiji, Winners. Drže je bivši fudbaleri odavde. Jedna od boljih akademija u Bahreinu. Radim sa generacijama U12, U16, U18, ali pomažem i ostalim. Ja sam jedini trener koji ima, da kažem, puno radno vrijeme u Akademiji, dok ovi ostali treneri, lokalni, oni rade samo treninge, pa ja ponekad uskočim sa treninzima za U8, U10 generacije. Zavisi kada šta treba. Praktično radim sa svim godištima.

Akademija u kojoj radi ima nekih 130 dječaka. Kao i svugdje i kod njega i talentovane i netalentovane djece.

- Ima talentovane djece. Imamo oko 130 dječaka. U svakoj gupi ima nekih talentovanih dječaka, koji mogu nešto da urade, ali istovremeno znate kako je ima i onih koji nisu baš talentovani, ali naravno i njima se mora posvetiti pažnja. Ima mnogo posla, ali je ovo jako dobro iskustvo što se tiče organizacije treninga. Nikada ne znaš koliko će ti djece doći na treninge, pa onda moraš da se prilagođavaš, improvizuješ, i onda kada odeš negdje drugo imaš to iskustvo rada.

U Bahreinu dosta se ulaže u infrastrukturu. Problem predstavljaju ogromne vrućine, pa su zbog lakšeg održavanja  klubovi uglavnom postavili terene sa vještačkom podlogom. Winners ima i njih, ali i dva zatvorena terena gdje dječaci treneriraju i tako 'bježe' od vreline.

- Imamo dva vještačka terena, a imamo i dva velika terena koja su zatvorena, i ovi klinci su unutra do kraja avgusta, a onda i oni izlaze na otvoreni teren.

Fudbal u Bahreinu je, priznaje, Jovančić, ipak u blagom opadanju u odnosu na ono kada je on prvi put došao. S toga, okrenuli su se u Bahreinu mlađim naraštajima, te će pokušati kroz kvalitetan rad da naprave ponovo jednu generaciju koja bi možda otišla na Svjetsko prvenstvo.

- Pratim stalno i dalje. Moram biti iskren, mislim da je kvalitet sada lošiji nego kada sam ja prvi put došao ovdje. Tada je tu bilo ozbiljnijih igrača, reprezentacija je bila blizu Svjetskog prvenstva, a sada je sve to mislim na jednom nižem nivou. Ima dosta škola fudbala, Savez ima svoju nacionalnu Akademiju, koja je jedna od boljih. I oni su shvatili da bez omladinskog pogona nema kvalitetnih rezultata. Ima dosta kampova, utakmica, razvojnih turnira. Baš su nedavno dolazili Kanoute i Saha, kao promoteri. Prate se talentovana djeca. Nije to loše. Vidjećemo kako će to ići. Pitanje je koliko kvalitetnih trenera Bahrein trenutno ima, a bez njih ne može se ni napraviti kvalitet, pa ćemo vidjeti kako će ići.