Poslednjih dana sve više se priča o mogućnosti da za Srbiju u košarci zaigra stranac. Takvu mogućnost indirektno je pomenuo i novi selektor Igor Kokoškov. Naravno, ne bi se to desilo sada ali u budućnosti se takva opcija ne isključuje.

Foto: IMP Sports

Krenule su odmah i polemike da li nam je potreban stranac ? Da li gubimo tada kult ''naše'' reprezentacije ? Jedni imaju razmišljanja da je bolje biti i lošiji sa domaćim igračima nego biti u vrhu sa naturalizovanim igračima.

Međutim, danas gotovo da nema reprezentacije koja nije naturalizovala nekog igrača. Od vrhunskih reprezentacija to su samo Litvanija i Srbija. Sve ostale su makar nekad nekog naturalizovale. Mnogi od njih su pogodili. Španija je dobar dio uspjeha imala i radi igrača poput Ibake, Mirotića. Makedonija je istorijski rezultat (četvrto mjesto na Eurobasketu 2011. godine) imala sa Bo Mekejlebom na mjestu plejmekera. Slovenci su do zlata došli sa Rendolfom. Rusija je jedino zlato od raspada SSSR-a uzela sa Džej Ar Holdenom na mjestu plejmekera.

Naravno, bilo je i promašaja sa strancima. Bosna i Hercegovina i Hrvatska su imale nekoliko pokušaja ali malo je efekta biilo, kao i sa Crnogorcima. Od svih igrača u ovim selekcijama, nekako je najbolji utisak ostavio Henri Domerkant u dresu Bosne i Hercegovine i još možda Zeko Rajt, koji se borio srcem za BiH.

No, da se mi vratimo na Srbiju. Da li je nama potreban stranac u reprezentaciji ? Trenutno sigurno ne. I tu ne mislim na ''slučaj Kaminski'' jer mu je majka Srpkinja. On nikako ne može biti stranac. Ali pravi stranac trenutno nije potreban. Da li će biti u budućnosti ? Možda će čak i jedan stranac malo biti. 

Zašto takvo razmišljanje imam ? Ko godinama prati mlade selekcije Srbije i ko prati razvoj mlađih igrača, može primjetiti ogroman pad. Oni koji trebaju napredovati, konstantno nazaduju. Možda je tu i do nečega drugog. Možda igrači ne rade na sebi. Legendarni Profesor Nikolić još je 1996. u razgovoru sa Vojkanom Benčićem predvidio današnje stanje stvari. Da će igrači malo raditi na sebi, da neće sami dolaziti na treninge nego da će ih dovoziti roditelji i da će ti isti roditelji tražiti od trenera da im djeca igraju. Profesor koji je bio 20 godina ispred svog vremena, osjetio je kako će se stvari razvijati u budućnosti. I zaista je danas tako kako je Profesor predvidio i zaista ima i do toga što se desio pad sa razvojem mlađih igrača.

Međutim, ima i do nečega drugog. Legije stranaca u Zvezdi i Partizanu su najveće zlo srpske košarke. Zvezda i Partizan imaju toliko stranaca da mogu napraviti fudbalski klub sa sve tri izmjene na klupi. Kada im spomenete broj stranaca, pravdaju se pričom kako i ovi drugi imaju isto dosta stranaca i tako u krug. A dobar dio tih stranaca nije sigurno kvalitetniji od domaćih igrača.

Da li je dugoročno bolje da na četvorci u Zvezdi minute dijele Braun i Faje a da Simanić dodaje peškire ? Da li su Faje i Braun uopšte bili potrebni ? Da li je Zvezda mogla imati domaće četvorke ? Mogla je itekako je mogla. Koga ? Simanića i Simonovića koji igra sjajno u Cedevita-Olimpiji. Ako ništa mogli su imati jednog a ne dva stranca na četvorci. Isa stvar je i u vanjskoj liniji, koja je prenatrpana strancima . Sa druge strane Aleksa Radanov igra za FMP i nikako da dobije šansu koju zaslužuje u Zvezdi. Nedovoljno prostora dobijaju i Davidovac i Dobrić. Sve to na uštrb trenutnog rezultata. Ali da li je zaista samo rezultat bitan ? Da li je bitnija jedna godina dobrog rezultata ? Da li je vrijedna dugoročnog uništavanja talenata i nazadovanja kluba ? Na kraju krajeva pa šta je to dobar rezultat ? Sa ovim timom Zvezda može do TOP8 u Evroligi. Naravno, treba dosta muke do toga ali je kandidat. Ali kakav je to rezultat ? Da li se dobija trofej neki za TOP8 ? Da li se dobijaju milioni evra ? Naravno da ne. Fin rezultat ali dugoročno katastrofalan da bi se radi njega uništavali domaći igrači. A sad neka priča preko TOP8 nije ni realna jer Zvezda nikog iz vrha EL ne može dobiti u seriji na tri pobjede.

Ništa bolje stanje nije ni u Partizanu. Kada je Ostoja Mijailović ušao u klub, ideja je bila da se Partizan okrene domaćim igračima i mladim talentima, nekako kao u Duletovo vrijeme. Međutim, od te priče gotovo da ništa nema. Partizan je već sada izgubio dva potencijalna omladinska projekta. I Pažin i Pecarski završili su u FMP-u. Od domaćih igrača faktički šansu dobijaju Janković, Zagorac i Jaramaz. Dobija u poslednje vrijeme neke minute i Miletić ali sve je to tanko. Zašto ? Kao i kod Zvezde radi ogromnog broja stranaca. U Partizanu se to osjeti pogotovo u vanjskoj liniji gdje ih sa dolaskom Redinga ima puno previše.

U svemu tome trpe mladi igrači poput Jaramaza i Zagorca (samo kod nas je star igrač sa 24-25 godina). Da ne govorim o malom Urošu Trifunoviću koji tek ne dobija prostora a itekako ga zaslužuje. A opet kao i u slučaju Zvezde, radi čega se to radi ? Povratka u Evroligu ? Pa zar je ta Evroliga tako velika da se radi nje uništavaju mladi talenti ? Zar je vrijedna da klub gubi mlade talente i da mu odlaze u druge klubove ? Koliko će ih još izgubiti zarad te eventualno jedne EL sezone ? Već su dvojicu izgubili a možda će i još nekog. Na kraju krajeva ne vidim razlog da se toliko juri ka Evroligi. Ulazak u Ligu Šampiona u fudbalu vam donosi 20ak miliona sigurno. Ulazak i igranje EL vam donosi milion i to u slučaju da osvojite. Zato je neshvatljiva ideja Partizana.

Neko je opet shvatanja kako navijači žele rezultat i zato onda klubovi dovode kvalitetnije strance. Nisu naši navijači idealni ali imamo košarkaški pismenu publiku. Znaju oni da je nekada bolje i izgubiti neke mečeve, da bi dugoročno dobili igrače. Pa zar nije ljepše bilo Zvezdi dobiti Real prije par godina na pogon Rebića i Gudurića nego na pogon stranaca ? Zar nije bilo ljepše Partizanu srušiti CSKA na Bogdanov pogon nego na pogon stranaca ? Ne dolaze navijači radi stranaca. Oni su prolazna stvar u klubu. Navijači dolaze radi domaćih igrača i žele vidjeti njih da rešavaju. Trenutno u vječitima je uspjeh ako domaći igrači imaju ozbiljne minute u kontinuitetu.

I nije tu ni do kvaliteta već samo do nedostatka hrabrosti. Ko se sjeća utakmice Zvezde i Reala u sezoni 15/16, zna o čemu pričam. Zvezda je morala dobiti taj meč. Međutim, nakon greške Jovića, Radonjić ga je poslao u svlačionicu iako je imao četiri faula. Ko je igrao završnicu susreta ? Mlađahni i neiskusni Rebić a uz njega i ništa stariji i iskusniji Gudurić. Kakav je ishod bio ? Pobjeda uz sjajan učinak obojice. Sa druge strane, da li je bio rizik Duleta Vujoševića da da ključeve ekipe u ruke mladog Bogdana ? Naravno da jeste. Kakav je ishod bio ? Spektakularan. Titule, velike pobjede i najvažnije od svega, dobijanje velikog igrača za budućnost košarke.

Danas je stvar potpuno drugačija nažalost. Legije stranaca postoje i u Zvezdi i u Partizanu i koči se direktno razvoj mladih igrača. A sve to radi kratkotrajnog i prilaznog rezultata. Zato, kada neko kritikuje ideju sa strancem u reprezentaciji, neka stavi prst na čelo i neka razmisli kako rade vječiti. Tad će mu biti jasno da je uzročno posljednična veza ta da legije stranaca u vječitima, dovode i do stranca u reprezentaciji.....