Enver Marić
Ko se, generacijo iz “pedeset i neke” ne seća “letećeg Mostarca” Envera Marića koji je golmanskim bravurama oduševljavao celi fudbalski svet. Ma gde da je bilo: Beograd, Zagreb, Banjaluka, Rio, Minhen, Gelzenkirhen, London… “brkati Mara” kako su ga od milja zvali, činio je čuda na golu neviđenim skokovima i letovima koji su pobeđivali i sile gravitacije, a gledaoce ostavljalo bez daha.
Dobro koje ljudi čine živi s njima i posle njih!
Minulih dana, na svečanosti u Sarajevu, Olimpijski komitet BiH dodelio je Enveru Mariću posebno priznanje za afirmaciju sporta uopšte u ovom delu Evrope, a njegov saigrač i prijatelj Marijan Kvesić, danas ugledni zvaničnik Olimpijskog komiteta, dok je dvoranom odjekivao aplauz slavodobitniku, govorio mi je:
-Zaslužio je ovo Mara!
Njegova prelepa unuka Ema ponosno primila veliko priznanje, a u oku joj je iskrila suza:
-Imam najboljeg dedu na svetu!
Lete godine na oblacima sećanja i nikad nisu bile krilo gavrana, već uvek laste ili labuda; čuveni banjalučki fotoreporter Dušan Kecman, kasnije i novinar “Politike”, nedavno kaže:
-Najdraži i možda najuspešniji bili su mi snimci boksera Marijana Beneša i golmana Envera Marića.
Teče priča dalje:
-Igraju Borac i Velež mislim da je to bilo 1971. godine, utakmica na prepunom Gradskom stadionu, Borac je imao strašan napad: Smileski, Jusić, Bećirbašić, Fazlić i Kovačević… “Gori” ispred Veležovog gola, ali Marić leti iz ugla u ugao i sve brani. Takve golmanske bravure nikad pre nisam video. Borac je imao milion prilika, badava; Velež imao jedan jedini napad, realizovao ga i pobedio 1:0. Ustvari, pobedio je Enver Marić!
Dobroćudni “Kec”, uz osmeh, još veli:
-Pošto sam i ja imao brkove “a la Marić”, posle utakmice još na terenu, on me pita: “brko jesam li dobro branio?”, a ja njemu: “čoveče, drugi golmani brane, ti letiš, čuda činiš, niko ti ravan nije…
Opet Borac i Velež, sada u Mostaru, osamdesete godine, na kafi u “Kamenoj kući” povrh Starog mosta, tri Marića: Drago (dopisnik “Politike” iz Mostara), Enver i vaš reporter; Hrvat, musliman i Srbin, grohotom smo se smejali toj istini, pomalo i zbijali šale. Tada je mostarski trio bio “u modi”, i fudbalski i nacionalni trijumvirat Bajević, Marić i Vladić, popularno prozvani “mostarski BMV”.
Ko bi onda rekao da će desetak godina kasnije, kroz krvavi rat, sve otići u “finu materinu”…
I otišlo je!
Ostali su ljudi!
-Enver je sjajan čovek, baš kakav je bio i golman. Kad god odem u Mostar nekako se složi da i “Mara” dođe iz Nemačke i onda drugujemo. Obojica smo “Veležova deca”, bez obzira što smo kasnije sticali poseban golmanski status on u Nemačkoj, a ja u Beogradu i Francuskoj. Velež više u Mostaru nije ono što je bio u našem vremenu, ali šta nas dvojica tu možemo, ostao je u našim dušama – pričao mi je nedavno u Beogradu Ivan Ćurković, još jedan golmanski velikan za kojeg je Marić uvek govorio da mu je baš on bio idol.
Pamte se lepi dani, tako i Enver Marić često se seća susreta u Beogradu protiv Zvezde, Partizana i OFK Beograda:
-Posebno sam se pripremao za te utakmice, jer one su uvek imale veliki odjek, ako tada blistaš svi za to čuju i za to znaju. Nekad bilo…
U svojoj ispovesti, pred sam kraj života, čuveni Josip Katalinski Škija izdvojio je, između ostalih, upravo Envera Marića:
-Možda je on, i ljudskim i fudbalskim kvalitetima, bio nešto posebno u celoj našoj generaciji kojoj su iz BiH pripadali Bajević, V. Musemić, Bukal, Vladić, Hadžiabdić… Vezala nas je i sudbina: nesporazumom na utakmici u Atini, Grci su tim autogolom došli do prednosti, a nas obojicu od blamaže i sramote spasao gol Karasija doslovno u poslednjoj sekundi. Sve nam se vratilo u majstorici protiv Španaca u Frankfurtu; bilo je 1:0 za nas, mojim golom, a “Mara” je bio panter među stativama, dovodio Amansija i druge Špance do očaja! Slavila nas je cela Jugoslavija!
Marić danas živi na relaciji Berlin – Mostar. Oporavio se od komplikovane operacije od moždanog i srčanog udara, gazi 72. godinu, oni koji ga pamte iz mladalačkog doba kažu da se fizički gotovo i ne menja. U Nemačkoj je najčešće u društvu banjalučkih rukometaša Gorana Stupara i Velimira Petkovića, s njima je i fudbalski golman Tomislav Piplica, nedavno im je u poseti bio, takođe rukometaš, Zoran Trninić, koji kaže:
Enver Marić
-U Nemačkoj Marića izuzetno cene i poštuju, oni stariji se i danas sećaju kako je Gerdu Mileru odbranio penal, a Jugoslavija pobedila Nemačku 1:0.
Kad stigne u Mostar, Velež je bio i ostao druga kuća, tamo najčešće i boravi, a najčešće je u društvu Seada Kajtaza.
Rođeni, rođeni, ko od majke rođeni, ostao je Marin zavet za večnost.
I tako!
Ima života, pogotovo na Balkanu, u kojima se umire i rađa više puta, ni Enver Marić nije izuzetak, ili će ipak biti – sve je uvek do ljudi, pogotovo kad s njima stiže i nesreća, a svako onda pokaže svoje lice i naličje.
Klasa
Uz Vladimira Bearu najčuveniji jugoslovenski golman Milutin Šoškić kaže:
-Posle golmana moje generacije od svih koji su kasnije došli mene je najviše oduševljavao Enver Marić. Po svemu je bio ekstra klasa.
Poseban
Novinar Dragiša Ćorsović, koji je, kao i Enver Marić, dobio posebno priznanje Olimpijskog komiteta BiH, kaže:
-Marić je bio i ostao lik kojeg ja po korektnosti i dobroti ne bih poredio gotovo ni sa kim od reprezentativaca Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine. Bio je svestan svojih kvaliteta, ali uvek skroman i pristojan, koliko kao svetski golman plenio je i kao svetski čovek.
Karijera
Enver Marić je rođen 25. aprila 1948. u Mostaru. Bio je golman fudbalske reprezentacije Jugoslavije. Branio za mostarski Velež i Šalke 04. Nosio je nadimak “Panter sa Neretve”.
Za prvi tim Veleža debitovao je u sezoni 1967/68, a prvu utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 1972. protiv SSSR-a u Beogradu. Za Velež je branio u više od 470 utakmica, za Šalke 04 150, a za SFRJ 32.
“Leteći Mostarac“ je bio član poznatog Veležovog trija “BMV” - Bajević, Marić, Vladić, koji je igrao u jednoj od najuspešnijih generacija kluba sa Neretve. Tri puta je branio za reprezentaciju sveta i Evrope. Uoči Svetskog prvenstva u Nemačkoj, proglašen je 1973. godine za najboljeg fudbalera Jugoslavije.
Vratio se fudbalu kao trener golmana u Veležu 1987-90, Fortuni iz Dizeldorfa 1993-1998 i Herti iz Berlina 2003. do danas.
Enver Marić
Radnik | 5 : 1 | Zvijezda 09 |
Željezničar | 1 : 0 | Tuzla Siti |
Velež | 2 : 1 | Borac |
Sarajevo | 2 : 1 | Mladost |
Široki Brijeg | 1 : 1 | Zrinjski |
Sloboda | 2 : 1 | Čelik |
Poz | Tim | Utak | Pob | Ner | Por | Bod | |
1 | Sarajevo | 22 | 13 | 6 | 3 | 45 | |
2 | Željezničar | 22 | 12 | 6 | 4 | 42 | |
3 | Zrinjski | 22 | 11 | 5 | 6 | 38 | |
4 | Borac | 22 | 10 | 6 | 6 | 36 | |
5 | Tuzla Siti | 22 | 10 | 5 | 7 | 35 | |
6 | Radnik | 22 | 10 | 4 | 8 | 34 | |
7 | Široki Brijeg | 22 | 8 | 8 | 6 | 32 | |
8 | Velež | 22 | 9 | 5 | 8 | 32 | |
9 | Sloboda | 22 | 4 | 9 | 9 | 21 | |
10 | Mladost | 22 | 4 | 6 | 12 | 18 | |
11 | Čelik (-3) | 22 | 5 | 5 | 12 | 17 | |
12 | Zvijezda 09 | 22 | 1 | 5 | 16 | 8 |