Boro Đokić

Nekadašnji sportski direktor Radnika Boro Đokić izjavio je za portal Dešavanja u Bijeljini da je iznenađen tvrdnjama Samira Memiševića da su za njegov dolazak u Radnik 2014. godine najzaslužniji Mladen Krstajić i Nebojša Tomić koje je klupska Skupština u subotu razriješila funkcija predsjednika i direktora bijeljinskog premijerligaša, pored ostalog i zbog sumnji da su ''muljali'' sa Memiševićevim transferom u holandski Groningen 2016. godine, čime su navodno oštetili ili žele da oštete klub, za više stotina hiljada evra.

-Njih dvojica nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa dolaskom Samira Memiševića u Radnik, jer sam ja sa njim potpisao ugovor u ljetnom prelaznom roku 2014. godine, a Krstajić i Tomić su došli u klub u januaru 2015. godine, dakle sedam mjeseci kasnije. Memišević je došao u Radnik u teškim trenucima po svoju karijeru, jer se u prethodnim klubovima nije naigrao, a odrekao ga se i Teleoptik smatrajući da Samir nema kvalitet ni za Srpsku ligu u koju je tog ljeta ispao. Nakon što ga je na jednoj prijateljskoj utakmici gledao trener naše kadetske ekipe Jovica Lukić koji je ocijenio da u tom momku ima štofa i da Radnik može od njega imati koristi, dogovorili smo se da potpišemo ugovor za mjesečnu platu od 600 KM. Sumnjam da je imao neku bolju finansijku ponudu, jer bi se u tom slučaju teško odlučio da dođe u Bijeljinu,kaže za Dešavanja u Bijeljini Boro Đokić.

No nisu za Memišević meteorski uspon najzaslužniji ni Đokić, ni Krstajić, ni Tomić, već trener Slavko Petrović, čije se zasluge za najveće uspjehe Radnika u novijoj istoriji neopravdano minimiziraju.

-Odmah po dolasku na klupu Radnika primijetio sam da je Memišević veliki talenat i da je neopravdano zapostavljan u prethodnim klubovima. Često smo razgovarali o njegovoj karijeri, a presudio je razgovor u kome sam mu rekao: “Samire, imaš veliki potencijal i šansu da ostvariš evropsku karijeru, stekneš slavu i kroz fudbal obezbijediš zivotnu agzistenciju, ali možeš i da propadneš i da kroz dvadesetak godina sjediš na gajbi i ispijaš pivo ispred neke prodavnice u rodnim Živinicama. Da bi izbjegao ovo drugo moraš dvije godine da krvariš i patiš i posle toga ubiraš plodove napornog rada“.

Srećan sam što je shvatio poruku, radio naporno i posvećeno i to mu se višestruko isplatilo, najprije odlaskom u Groningen 2016. godine, a sada i u Kinu.Sve što mu se lijepo dogodilo u karijeri u potpunosti je zaslužio, kaže za Dešavanja u Bijeljini Slavko Petrović.

Sticaj okolnosti je htio da Slavko Petrović ima i velike zasluge za Samirov odlazak u Groningen, poznavaoci prilika kažu mnogo veće nego Mladen Krstajić i Nebojša Tomić.

Memiševića je Petrović preporučio svome kumu koji je fudbalski menadžer, a on je iskoristio prijateljstvo sa predsjednikom Groningena i ponudio usluge u tom trenutku najboljeg fudbalera Radnika.

Tako je otpočeo proces koji je završen potpisivanjem ugovora izmedju Memiševića i Groningena.

Po završetku tog posla fudbalskoj javnosti u Bijeljini prezentovana je priča da Memišević zbog primanja koja mu je ponudio Groningen ne bi mogao dobiti radnu dozvolu, pa se zbog toga Radnik odrekao obeštećenja u korist svog bivšeg fudbalera, a on se obavezao da će to klubu vraćati kroz mjesečne rate, te da će se Radnik na pravi način naplatiti tek posle transfera Memiševića u neki drugi klub pošto od tog transfera treba da inkasira 21 % ukupne sume.