Borac, Banja Luka

Na današnji datum, prije 10 godina, Borac je osvojio prvi trofej u BiH. Do pehara u Kupu Banjalučani su stigli remijem sa Željezničarom na Grbavici, bilo je 2:2, a prvi susret završen je rezultatom 1:1. Oliver Jandrić je bio kapiten ekipe i pripala mu je čast da na “Grbavici” podigne pehar.

 – Posljednjih dana često sa bivšim saigračima pričam o tom Kupu, o trofeju, prisjetili smo se raznih anegdota. Nema sumnje da je to bio veliki uspjeh za sve nas, a prvenstveno za klub. Obje utakmice su odigrane pred punim tribinama, sjećam se da su nas posle 1:1 kod kuće maltene svi otpisali, ali smo na “Grbavici” sjajno otvorili utakmicu, poveli golom Stevanovića u šestom minutu, a onda je Kajkut 20-ak minuta kasnije udvostručio prednost. Imali smo pad u igri početkom drugog poluvremena, Željezničar je to iskoristio i izjednačio, ali smo se brzo konsolidovali, vratili u susret i po svemu prikazanom trebalo je da pobijedimo. Ali na kraju je ispalo sve dobro po nas. Taj susret, odnosno osvajanje tog trofeja je kruna moje karijere. Borac je poslije 18 godina, tačnije od osvajanja Mitropa kupa, izašao na međunarodnu scenu, a ja sam sa 37 godina podigao pobjednički pehar – prisjetio se Jandrić.

Dugogodišnji kapiten Borca kaže da je da mu je tog 19. maja u Sarajevu pao kamen sa srca.

– Igrali smo finale Kupa BiH 2004. godine, a poslije penala poraženi smo od Modriče na Koševu. Bio sam među igračima koji su promašili udarac sa 11 metara i dugo me je to progonilo. Kada smo na Grbavici stigli do pehara pao mi je kamen sa srca, konačno smo uzeli trofej i vratili klub na međunarodnu scenu – dodao je Jandrić.

On se prisjetio i da je banjalučki klub te sezone igrao lijep, dopadljiv, napadački fudbal.

– Sjećam se da smo u prvom dijelu sezone kod trenera Velimira Stojnića redovno doživljavali ovacije sa tribina, forsirali smo napadačku igru, držali loptu, a to publika voli. Titula jesenjeg šampiona izmakla nam je domaćim porazom od Sarajeva, kada smo promašili tri-četiri sjajne šanse, a onda primili gol sa 30-ak metara. U zimskoj pauzi otišlo je nekoliko važnih igrača, prije svih mislim na Ljubojevića, Bilbiju i Vranješa. Da su oni ostali vjerujem da bi pored Kupa osvojili i titulu. Stigla su nam veoma dobra pojačanja i borili smo se za prvenstvo sa Željezničarom, ali su oni na kraju zasluženo stigli do tog trofeja, posustali smo nekoliko rundi prije kraja – završio je Jandrić.

Osvajači Kupa BiH

Revanš meč finala Kupa BiH na Grbavici odigrali su: Knežević, Stupar, Žarić, Petrić (od 17. Damjanović), Trivunović, Sakan, Jandrić (od 90. Ćorić), Stančeski, Stevanović, Vukelja, Kajkut (od 83. Vukobratović).

U prvom susretu nastupili su: Sušac, Stupar, Trivunović, Ćorić, Žarić, Sakan, Stančeski, Stevanović, Jandrić (od 65. Vukobratović), Kajkut (od 86. Petrović), Vukelja. Trener je bio Zoran Marić.

Put do trofeja

1/16 finala: Borac – Posušje (gosti odustali od takmičenja)
1/8 finala: Borac – Široki Brijeg 3:0, Široki Brijeg – Borac 1:1
1/4 finala: Leotar – Borac 0:3, Borac – Leotar 1:0
1/2 finala: Slavija – Borac 2:2, Borac – Slavija 1:0
finale: Borac – Željezničar 1:1, Željezničar – Borac 2:2.