XS
SM
MD
LG

Lige nikad brojnije, kad im vreme nije!

Foto: FSS

U najavi je, sad je već izvesno da će fudbalski maraton početi 1. avgusta, a u ostalim ligama dve nedelje kasnije. Nikad brojnije po sastavu i sadržaju, lige prete da uguše same sebe i dovedu prvenstvo do ruba regularnosti. Ne bi nas iznenadilo da ne startuju kad je predviđeno, ili ukoliko se pogorša epidemiološka situacija da se jednostavno prekinu i nastave tokom proleća naredne godine. Sve će zavisiti od Kriznog štaba, odnosno kako se budemo ponašali i poštovali donete mere. Zbog popunjenih termina, i da bi se izbegao završetak polusezone u zimu, neminovno je da se igra u terminu sreda-vikend (u to računam i kup utakmice). Da ne pominjemo eventualna reprezentativna okupljanja, jer to bi bilo neizvodljivo.

U svetlu uvođenja najnovijih mera za sprečavanja širenja zaraze, ponovo se suočavamo sa "vikend policijskim časom" i zabranom okupljanja više od pet lica, kako u zatvorenom, tako i u otvorenom prostoru. Jednostavno to znači poremećen ritam priprema, izostanak odlaska u klimatske destinacije na visinske i završne pripreme. Zabrana okupljanja više od pet ljudi na otvorenom onemogućava normalno odvijanje treninga, a o kontrolnim utakmicama nema ni reči, mada to nije jasno definisano. Novi superligaš iz Novog Pazara trebao je juče da startuje sa pripremama, ali suočeni sa vanrednom situacijom u gradu, i zabranom okupljanja, bar za sada su odustali od treninga. Treba li podsetiti da je do starta prvenstva preostalo tri nedelje, i nema sumnje da će Pazarci u odnosu na ostale rivale biti hendikepirani.

Da su čelnici fudbalskog sporta i nadležni organi imali više sluha, ne bi nas doveli u besmislenu situaciju deleći "vajld kartu" svakom zainteresovanom klubu kao plaćenu ulaznicu za viši rang. Umesto da smo skratili lige ili prepolovili, da, koliko-toliko, sačuvamo kontinuitet i regularnost, opredeli smo se za mamutsko izdanje kako profesionalnih liga, tako i amaterskih rangova takmičenja. U proseku svaki klub treba da odigra u sezoni 38 utakmica plus kupovi. Ako je od Fudbalskog saveza, mnogo je i biće kontraproduktivno. Kada nam epidemiolozi upiru prstom da su svojevrsni okidači za porast obolelih bili derbi i finale kupa u Nišu, na to se malo ko obazire. Gotovo je izvesno da će toliki broj utakmica biti odigran bez prisustva gledalaca, pa čemu onda i kuda to vodi? Ne možemo da zamislim jedan Novi Pazar, koji će Super ligu odigrati bez vernih navijača, koji su bili njihov "12 igrač". I ostali klubovi koji su administrativno prebačeni u viši rang, bili su motivisani da svojim pristalicama omoguće da prate kvalitetne fudbalske predstave. Uložiti ogromna sredstva da bi utakmica protekla pred nekih stotinak aktera i službenih lica nigde ne vodi. Ako su fudbalska prvenstva prekinuta polovinom marta kada je, u odnosu na trenutnu situaciju, bilo manje zaraženih i umrlih, treba biti veliki optimista pa verovati da će se prvenstva odvijati u kontinuitetu.

Viši rang i veliki broj mečeva sa sobom povlači dodatne troškove oko organizacije utakmica, plaćanje službenih lica, putovanja, smeštaj... Sve su to nameti na ionako tanke budžete i poluprazne klupske kase. Gde su tu direktni izvšioci, igrači i treneri? Njih malo ko konsultuje i pita. Njihovo je da ćute i rade za bedna primanja, često bez uplaćenog radnog staža, i da krvare zarad bolesnih ambicija svojih čelnika. Veliki broj utakmica sa sobom povlači povrede teže prirode, odsustvo sa terena, a gde su žuti i crveni kartoni... Kakav je to sistem takmičenja kada će na kraju prvenstva (ako do njega dođe), lige napustiti polovina ligaša? Samim tim, dovedena je u pitanje regularnost prvenstva. Timovi koji već na početku budu shvatili da je liga za njih krupan zalogaj, ili im ponestane para, igrača i motiva, biće prilika za ostale rivale da se ovajde i prosperiraju. Ili će da krčme bodove nezakonito uz lepu novčanu nadoknadu?

Mogli bi u nedogled da analiziramo našu sumornu fudbalsku stvarnost. Postavili smo bezbroj pitanja, ali bez suštinskog odgovora. Verujemo da ni merodavni ne znaju odgovor na dobar deo pitanja. Idemo "grlom u jagode" pa dokle stignemo. Da li ćemo uopšte krenuti, ostaje da se vidi!