Foto: Sporting Life

''Nije taj čovjek za tebe vjeruj mi dobro znam'', pjeva Šerif Konjević u svojoj poznatoj pjesmi. Pitate se zašto u sportskoj kolumni govorim o pjesmi ? Pa zato što je ovaj dio kao napisan za Mančester Junajted i Ole Gunara Solskjera.

Pred kraj 2018. godine, Žoze Murinjo napustio je Mančester Junajted iako je klub nakon Fergusonove ere jedino sa Murinjom ličio na nešto. Potpuno neočekivana zamjena došla je u vidu Ole Gunara Solskjera, koji je prije toga radio u Moldeu.

Početak je bio odličan i krenula je ushićenost generalno dosta nerealnih navijača Junajteda. Međutim, kasnije je došlo ''triježnjenje'' i Junajted do kraja sezone nije izborio Ligu Šampiona nego su završili u Ligi Evrope. U LŠ su prošli Pariz nakon preokreta ali uz izostanak određenih igrača u redovima Parižana i z kvalitetnu dozu sreće.

Šta se zapravo desilo u toj prvoj sezoni ?

Početak je bio sjajan radi prilično laganog rasporeda. Kasnije su došli problemi. Neke derbije je Ole dobijao ali više na kartu toga što je njegova taktika tada bila nepoznata. Oslanjao se na defanzivu i igre u kontri što je mogao s obzirom na konfiguraciju ekipe. Međutim, kad je trebalo napraviti ključne korake, ostao je nedorečen.

U drugoj sezoni je opet bilo uspona i padova. Prvi dio sezone nije bio ništa specijalan. Proigrali su nakon dolaska Brune a onda je uslijedila pauza zbog korone. Nastavak sezone opet odličan ali opet je raspored bio poprilično lagan. Kad su došle ključne utakmice, opet se Ole taktički pogubio i doživio neuspjehe u njima. Da dobio je Lester i izborio LŠ ali više na nedovoljnu inteligenciju Lestera. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da domaći skrive penal potpuno nepotrebno a onda i Šmajhel doda loptu za drugi gol ? Prosto sreća i nedovoljna inteligencija rivala.

Foto: Eurosport

Ove sezone Junajted igra ponovo kao i do sada sa Oleom. Od sjaja do očaja. Trebalo im je pet mečeva da dobiju nekog u ligi na svom terenu a i VBA su dobili jer su jedan od lošijih timova u ligi i jer sudija na 0-0 nije isključio Brunu a imao je osnova za to. U gostima jesu u rekordnoj seriji pobjeda (poslednjih devet gostovanja u ligi dobili) ali i ta gostovanja su dobijali često ne na svoj kvalitet. Preokrenuli su Sautempton recimo i od 0-2 do 3-2 prosto na nedovoljnu inteligenciju Sotona. Hazenhiitl je sjajan trener ali je trener koji ne zna postaviti defanzivu na pravi način i ekipe koje igraju na kontru ih mogu masakrirati. To je uradio Totenhem a mogao je i Junajted da su iskoristili šanse. Potom su okrenuli i Vest Hem od 0-1 do 3-1. Međutim, prvi gol je morao biti poništen. Henderson je ispucao loptu naprijed a u vazduhu je lopta bila pa možda i metar van terena.

A onda je uslijedio Lajpcig. Junajted je i u LŠ pokazao uspone i padove. Dobili PSŽ u gostima, deklasirali Lajpcig kući i djelovalo je da idu sigurno dalje. A onda su izgubili od Bašahšehira u Istanbulu. Dobili su ih kući pa su izgubili od Pariza sa 3-1 i tako poništili pobjedu 2-1 u Parizu. 

Duel sa Lajpcigom je bio duel za prolaz a Junajtedu je i bod bio dovoljan. Međutim, opet je u ključnom meču Ole promašio taktiku. Sa formacijom 5-2-3 u startu je imao manjak u veznom redu. Držao se taktike koju forsira neko vrijeme jer je pobjeđivao sa njom. A on je takav. Ako sa jednom taktikom dobije jedan meč onda tu taktiku forsira cijelu vječnost.

Nagelsman je to shvatio i promijenio formaciju u 3-4-2-1 i to bez pravog napadača. Dobio je brzinu u završnici a višak u sredini. Takođe, taj višak kad bi Junajted zatvarao, ostajao bi prostor za Anhelinja koji je odigrao nevjerovatan meč. A odigrao ga je isključivo radi Oleove promašene taktike. Opet. Opet mu se to desilo. I na kraju su ispali.

Iz svega izloženog možete vidjeti da je kod Olea konstantna smjena uspona i padova. Međutim, usponi se dešavaju protiv vidno lošijih protivnika a padovi u ključnim utakmicama. I tako stalno bez ikakvog napretka i promjene. U 95% bitnih mečeva, Ole je promašio taktiku. Njegova taktička potkovanost je ispod i Čempionšip nivoa. Prosto je nevjerovatno da kad mu jednom neka taktika prođe, da je forsira i dalje uporno pa i kad sledeći put ne prođe.

A nevjerovatno je koliko ga navijaču Junajteda dižu u nebesa i koliko ga pravdaju. Ole jeste igračka legenda kluba i to će uvijek biti ali je isto tako i ispod prosječan trener i ništa više od toga. A pri tome, ekipa je i više nego kvalitetna. O odbrani se još može i diskutovati ali definitivno je ekipa kvalitetna i morala bi mnogo bolje djelovati. Na kraju krajeva, čovjek ih vodi dvije godine a milimetar napretka nema. To je dokaz da on nije za klupe Junajteda.

Istina je da je uprava Junajteda trula. Ed Vudvord je i sportski i finansijski direktor a o sportskom sektoru i nema previše znanja. Istina je da braća Glejzer nisu baš najbolji vlasnici. Ali, to je sve bilo i u Murinjovoj eri pa je ekipa uzela tri trofeja i prilično lagano bila druga u ligi. Oleov Junajted je još jači bar za 20% a igre su 50% gore nego u eri Žozea.

Foto: The Guardian

I na kraju se vraćamo na dio pjesme sa početka priče. Zaista nije taj čovjek (Ole) za tebe (Mančester Junajtedu). Međutim, realno je da ostane još na klupi jer je poslušna marioneta uprave i lik koji nema kičme da im se suprostavi. A što duže ostane na klupi Junajteda, to će biti pogubnije za sam Junajted.

Jer preočito je da Ole nije taj i da je potreban bolji. A boljih ima. Poketino prije svih. Samo je pitanje ima li poslušnijih od Olea.....