Djeca nam se rađala da ih volimo, mazimo i pazimo. Da ih učimo da vole i razumiju svijet koji ih okružuje.
Da budu dobri ljudi, a ne podobni.
Da žive punim plućima SVOJ život, a ne tuđi.
Da ne trpe ugnjetavanje i omalovažavanje nikad i nigdje.
Da ne osuđuju različitosti.
Da na njih ne utiču tuđe zajedljivosti, licemjerje i lažni autoriteti.
Da ih ne pogađaju loši komentari. Da se znaju boriti protiv neostvarenih i bolesnih siledžija.
Da se protiv zla uvijek bore dobrom, ali da znaju da imaju kome da se obrate ako su u nevolji.
Da smo tu za njih i kad naprave nešto loše, jer svako poklekne
. Da shvate da vika i dreka nadređenih ne smije u njima da izazivaju strah, jer viče samo onaj koji je nemoćan.
Da prijave svako zlostavljanje!
Da bježe glavom bez obzira od zlostavljača.
Da nema opravdanja za zlo.
Da ne ćute i ne klimaju glavom na loše oko njih.
Da se ne boje.
Da budu bolji od nas.
Da znaju da nisu sami!