Foto: ABA liga
Košarkaši Crvene zvezde osvojili su sinoć Kup Radivoja Koraća. Zvezda je u finalu savladala Megu i došla do prvog trofeja u sezoni. Trofeja, koji je osvojen u baš teškim uslovima.
Prije 17 godina završnica kupa igrala se u Novom Sadu. Zvezda je tada bila desetkovana i svi su mislili da će ispasti već u četvrtfinalu. Ipak, Zvezda je napravila veliki podvig i došla do trofeja. Slično se desilo i ove godine. Ponovo gomila izostanaka ali i ponovo osvojen trofej.
Koronavirus je u najgore moguće vrijeme ušao u Zvezdu. Nekih desetak dana pred kup, pojavilo se nekoliko pozitivnih testova. Zvezda je morala odložiti mečeve protiv Žalgirisa u Evroligi i Krke u ABA a čak je bilo upitno u jednom trenutku da li će Zvezda i igrati kup.
Ipak, Zvezda je došla na završnicu kupa ali veoma oslabljena. Faktički je Zvezda ostala bez svih plejmekera, izuzev mladog Uskokovića. Volden, Hol i Kolom su pozitivni bili i nisu mogli igrati kup. Pozitivan je bio i Noko a dan pred kup se saznalod a je pozitivan i Rit. U tom trenutku Radonjić je morao povući jedan neočekivan potez, vratio je Džonija O'Brajanta u ekipu.
Pošto je Zvezda imala u četvrtfinalu za rivala Radnički iz Kragujevca, bilo je jasno da tu neće biti problema ali isto tako bilo je jasno da ono pravo kreće od polufinala i duela sa Partizanom. A u tom meču kao i u finalu, Radonjić je pokazao klasu po ko zna koji put.
Može se pričati da Partizan ima lošu sezonu, da su loše selektirali ekipu ali Partizan je silno motivisan došao na završnicu kupa jer su trofejom mogli koliko toliko spasiti sezonu. A na kraju krajeva, ma kakav neko od vječitih bio, derbi je uvijek derbi i niko tu nije bez šanse za pobjedu.
Partizan je odlično otvorio meč, fenomenalno su šutirali ali Zvezda nije padala. Pratili su ritam Partizana iako bar prvo poluvrijeme nije bilo sigurno u ritmu kakav bi Radonjić želio. Međutim, Lojd je bio razigran pa je Zvezda uspjela pratiti efikasan i šuterski raspoložen Partizan. U nastavku, mnogo bolja i kvalitetnija igra Zvezde u odbrani.
Primjera radi, Zvezda je za poluvrijeme primila 46 poena dok je u 3/4 primila samo 12. Ipak, i pored toga nije uspjela napraviti preokret jer se dosta mučila u napadu. U jednom trenutku, Radonjić je izveo Lojda iz igre a ključeve ekipe dao je u tim momentima u ruke Dejana Davidovca. Ispostaviće se to kao genijalna odluka.
Davidovac nije postojao u prvom poluvremenu derbija i bio je jedan od najlošijih u redovima Zvezde. U trećem periodu počeo je hvatati ritam a u četvrtom periodu je eksplodirao. Po ko zna koji put povukao je i odigrao odlično u derbiju. Pored sjajnog učinka što se tiče poena, Davidovac je svojom partijom omogućio Lojdu da se odmori i da bude dovoljno svjež za završnicu susreta. Tada je Lojd ponovo dao ogroman doprinos i sa trojkom ali i sa nekoliko iznuđenih faulova. Na kraju je pobjedu potvrdio Radonjićev čovjek od povjerenja. Iako je imao dosta loših momenata u sezoni, Lazić je odigrao fantastičnu odbranu na kraju susreta i odveo svoj tim u finale.
U finalu opet slično prvo poluvrijeme. Nedovoljno dobra i čvrsta Zvezda i Mega koja je konstantno u vodstvu. S obzirom da su dosta dobro čuvali Lojda, Mega je vjerovatno morala imati i nešto veću prednost od +4 na poluvremenu.
Foto: KSS
A drugo poluvrijeme bilo je klasično poluvrijeme sa potpisom Dejana Radonjića. Čvesta odbrana, ogromna energija na oba kraja parketa, kontrola skoka i timska košarka. Zvezda je skakački izdominirala Megu u drugom poluvremenu a Mega fizički nije mogla odgovoriti na Zvezdinu čvrstinu i agresivnost. Na kraju je Zvezda primila samo 20 poena u drugom poluvremenu i došla je do trofeja.
Kup Radivoja Koraća je bitan trofej kao i svaki ali svi ćemo se složiti da nije najbitniji trofej u sezoni. Međutim, ovo je tako veliki podvig Zvezde s obzirom na sve okolnosti. Mnogo će značiti i za atmosferu u ekipi ali i na polju samopouzdanja i igrača ali i cijele ekipe.
A ništa od ovoga ne bi bilo da nije bilo Dejana Radonjića. U ovim okolnostima rijetko ko bi uspio uraditi ovo sa Zvezdom. Međutim, Radonjić je još jednom pokazao kakav je trener. Pokazao je da mu ne treba gomila stranaca da bi ostvario rezultat. Nemojmo zaboraviti da su samo dva stranca igrala kup za Zvezdu. Ostalo su bili domaći i mladi igrači. A svima njima je Radonja dao sjajnu ulogu, dao im samopouzdanje a oni su mu vratili na najbolji mogući način.
Samo pogledajte uloge domaćih igrača kod Obradovića i kod Radonjića. Lazić igra kao preporođen od povratka Radonjića. Isti slučaj je i sa Dobrićem. Radanov, koji vjerovatno radi sitne povrede nije mnogo igrao na kupu, dobio je šansu u brojnim EL mečevima i dobro je koristio svaku šansu. Ajde Davidovac je jedini imao ozbiljnu ulogu od domaćih igrača i kod Obradovića mada i on djeluje bolje kod Radonjića. A na sve to, u finalu se ukazao i Marko Jagodić-Kuridža. Kuridža od meča sa CSKA faktički nije odigrao meč na pravom nivou. Međutim, u finalu protiv Mege bio je maestralan. Radio je sve što je trebalo na oba kraja parketa i sa razlogom je bio MVP finala.
Ne smijemo zaboraviti ni Aleksu Uskokovića. Uskoković je počeo dobijati šansu pred kraj Obradovićevog mandata u Zvezdi. Kod Radonjića nije igrao mnogo do kupa. Međutim, u kupu je sjajno iskoristio šansu. Napadački je dao bitan doprinos u svakom meču ali će morati poraditi na odbrani da bi imao bitniju ulogu kod Radonjića.
Foto: Euroleague
Mnoge će možda zavarati ovaj uspjeh na kupu. Pomisliće mnogi kako Zvezda ima timčinu jer je i bez pet stranaca došla do trofeja. Međutim, nije to tako. Ako se gleda sam roster, ima tu mnogo mana. Činjenica je da Zvezda nema pravi kontinuitet i kvalitet na nekim pozicijama. Zvezdini centri sigurno nisu na bog zna kakvom nivou. Zvezda takođe nema ni pravog pleja za najviši nivo. Jednostavno, Volden nije plej, Hol nema kontinuitet, Uskokoviću fali odbrana a Kolom varira od genijalnosti do imbecilnosti sa svojim potezima.
I pitate se onda kako je moguće da je Zvezda i sa toliko mana stigla do trofeja i kako je u proteklom periodu imala pobjede kao što su one u Madridu i Baru ? Pa prosto jer ima genijalca na klupi. Genijalca koji je svoju genijalnost pokazao još jednom na kupu u Novom Sadu.
Jer svaka čast igračima i svima u klubu ali ovaj kup je jedan veliki Dejov podvig.