Foto: FSS

Svaki početak je težak. Ali i svaki početak je samo prva stepenica na putu ka nekom izazovu. Svi smo imali te početke. Prvi dan škole, prvi dan fakulteta, prvi dan na novom poslu. Većini su ti počeci bili teški. Ne znate šta vas čeka ni kako ćete biti prihvaćeni u novom okruženju. Međutim, obično ma koliko početak bio težak, u novim sredinama imate vremena da se na iste naviknete prije bitnih izazova. Ali nekada i nije baš tako.

Dragan Stojković Piksi nije imao tu privilegiju. On nije imao vremena da se navikne na novi posao ali su izazovi bili uveliko tu. I to ni malo laki izazovi. Tri meča u osam sedam dana od čega je jedan meč protiv glavnog konurenta za drugo mjesto, jedan protiv prvaka Evrope i jedan kojem je prethodio izuzetno dug put. Svi su se nadali nekako da se mogu izvući pobjede protiv Irske i Azerbejdžana a na kraju se izvuklo čak i više jer je Srbija uzela bod Portugalu te je od mogućih devet, uzela sedam bodova.

Iako je sa igračima Piksi proveo samo devet dana, neke stvari su već sada vidljive. Ima tu dosta toga dobrog, pogotovo ako se uzmu u obzir sve okolnosti, ali ima i nekih loših stvari na kojima će se morati raditi u narednom periodu.

Krenućemo od samog Piksija. Piksi je u ove tri utakmice pokazao da prije svega fantastično razumije fudbal. Imao je nevjerovatan osjećaj za pravu izmjenu i u sva tri susreta su te njegove izmjene donosile promjenu ritma utakmice na bolje. Protiv Iraca uveo je Mitrovića a on je kroz desetak minuta postigao dva gola. Na poluvremenu sa Portugalom, ubacio je Radonjića koji je imao dvije asistencije. Protiv Azerbejdžana ključna su bila uvođenja Grujića i Živkovića. Do njihovog ulaska, Azerbejdžan je bio bolji u nastavku ali njihovim ulaskom Srbija je opet uspostavila kontrolu nad utakmicom.

Dobra stvar kod Piksija je i ta što nema gram sujete. Nije pogodio uvijek sa startnom postavom a vjerovatno je protiv Portugala to najviše došlo do izražaja. Neki njegovi prethodnici ne bi priznali grešku i gurali bi do kraja utakmice tako jer su u mogućnosti da to rade. Ali Piksi je drugačiji. Nije mu problem promijeniti osnovnu ideju ako vidi da je napravio grešku. Prebacuje se na novi plan i nema ama baš nikakav problem da to uradi.

Foto: FSS

Očito je da ima više planova za utakmicu i da uvijek ima bekap opciju ako osnovni plan ne upali. Ali isto tako je očito i da se sjajno prilagođava situaciji na terenu. U zavisnosti od razvoja događaja, uvijek je spreman pravovremeno reagovati dok smo često ''ludili'' na selektore jer je svima jasno da trebaju povući neki potez sem njima samima. Sa Piksijem bar za sada nije tako i izmjene su mu uvijek pravovremene i sa određenom novom vizijom.

Pored odlično odrađenog taktičkog dijela, Piksi je odradio sjajan posao i što se same atmosfere tiče. igrači su bili motivisani, svi su isticali sjajnu atmosferu i zajedništvo i djelovalo je da nacionalni tim diše kao jedan. Složićemo se da to nije bio čest slučaj sa fudbalskom reprezentacijom. Ali prosto je negdje i logično. Jer ako Piksi neće motivisati naše fudbalere, onda ih niko ni neće motivisati s obzirom da je Piksi vjerovatno najbolji fudbaler u istoriji Srbiji.

Pored Piksija, postoji još dosta dobrih stvari. prije svega ofanzivni dio. Igra Srbije u ofanzivi je bila odlična. Dali smo sedam golova u tri meča a od toga svaki je bio prelijep na svoj način. Drugi gol protiv Portugala i prvi protiv Azerbejdžana su došli iz sjajnih timskih akcija a to nije ranije bio slučaj. 

Dušan Tadić i Aleksandar Mitrović su blistali u ova tri meča. Mitrović je postigao pet pogodaka a Tadić je imao četiri asistencije. Mada, ako ćemo iskreno od njih je i očekivano da igraju odlično. I kod mnogo lošijih stručnjaka od Piksija, njih dvojica su dobro igrali. S obzirom da Piksi gaji napadački stil, logično je da budu dobri.

Jedno od pozitivnih iznenađenja jeste i Nemanja Radonjić. Šta Radonjić može, znaju najbolje navijači Zveze gdje je igrao odlično u evropskim takmičenjima. Imao je dobrih momenata i u drugim klubovima ali ne i u reprezentaciji. U ovim mečevima Radonjić je zaista mnogo pokazao. Igrao je desnog ving beka i imao je dvije asistencije protiv Portugala ali i protiv Portugala i Azerbejdžana je dosta puta probio po desnoj strani. Djelovao je izuzetno motivisano i pokazao je da Piksi na njega itekako može računati. Iz ofanzivnog dijela treba istaknuti i Sergeja Milinkovića-Savića. 

Foto: FSS

Često je znao biti na meti kritika ali je sada odradio posao. Protiv Portugala je igrao nešto više nazad ali sa velikom slobodom u takozvanoj ''box to box'' igri a on je to sjajno koristio. Protiv Azerbejdžana je igrao nešto ofanzivnije. Međutim, najpozitivnija stvar je a što se dobro nadopunjavao sa Tadićem. Posebno negdje od sredine drugih poluvremena, kada bi se Tadić umorio a onda i nakon što bi Tadić bio zamijenjen, SMS bio preuzeo kontrolu nad igrom Srbije.

Ako je ofanzivni dio bio odličan, defanzivni je bio katastrofalan. Srbija je primila pet golova i sve iz vlastitih grešaka. Sa jedne strane je to dobro jer Srbija nije dozvolila preveliki broj prilika rivalu ali sa druge strane nije dobro da pritvnicima poklanjamo golove. Nikola Milenković je odigrao baš loše prve dvije utakmice i vjerovatno je i za njega i za sve bolje što je bio suspendovan za ovaj treći meč. Bleki itekako ima kvalitet i nije pravio greške radi toga što je limitiran nego radi nekih drugih stvari. Njegovo pozicioniranje kod centaršuteva je često loše i na tim stvarima mora raditi. Mada, takve stvari se stiču i iskustvom a Bleki je mlad igrač.

Odlična odluka selektora bila je da treći meč brani Rajković. Dmitrović je bio dosta nesiguran od svake intervencije i svakog poteza u prva dva meča a imao je i tu zamalo kobnu grešku kod zamalo rpiznatog gola Ronalda. Rajković je imao dvije odlične odbrane i pokazao se kao dobar izbor. Mada, Dmitrović je dobar golman i kad ohladi glavu biće i on više nego koristan. 

Svakako da je najugodnije iznenađenje u defanzivi bio Strahinja Pavlović. Iako je bilo dosta skepse oko njega, Kalaba je odigrao jako dobro sva tri meča u ovim kvalifikacijama. Nije pravio greške koje mogu koštati, dobro se postavljao u duelima a u nekoliko navrata koristio je svoj dugi korak i iznosio je loptu na protivničku polovinu. 

Inače, Piksi će u odbrani morati riješiti još jedan problem. Pored grešaka u defanzivi, problem je i iznošenje lopte na suparničku polovinu. Piksi to ne želi kroz duge lopte nego korz pas igru. Od igrača koje je koristio na štoperima, niti jedan nema tu karakteristiku. Pavlović i Milenković mogu iznijeti loptu ali više kroz igru sa lotpom u nogama nego kroz pas. Ako zaista želi graditi igru kroz pas, vrlo jasno se nameće ime Nemanje Milunovića koji je po svim karakteristikama idealan za Piksijevu Srbiju. Pri tome, Milunović je fantastičan u duel igri i igri u skoku. Da li Piksi razmišlja o njemu, pokazaće i naredni ciklusi.

Najnejasniji i nekako najnedorečeniji dio je centralni vezni red. U sva tri meča, Piksi je isprobavao različite varijante. Protiv Irske počeli su Račić i Lukić, protiv Portugala Gudelj i SMS a protiv Azerbejdžana Gudelj i Maksimović koji su i dio meča sa Portugalom igrali zajedno. U suštini, djeluje da se Gudelj nameće kao starter ali sad je samo bitno ko će sa njim najbolje djelovati u paru. U određenim ''match upovima'' to može biti i SMS ali je realnije da se traži drugo rešenje. To bi lako mogao biti Marko Grujić koji je čvrst igrač ali i igrač koji se iz drugog plana može ubaciti u napad. No svakako, bar centralnih veznjaka Srbija ima mnogo pa će sigurno i Piksi ubrzo shvatiti koji tandem mu je najbolji.

Foto: FSS

Srbija u ove tri utakmice nije pokazala ni blizu koliko bi sam Piksi htio. Međutim, Srbija je odradila odličan posao i uzela je veliki broj bodova. pored toga, Srbija je pokazala karakter. U dva meča je gubila i dolazila do bodova a u trećem se oporavila od primljenog gola za 1-1. Neki bi rekli da je Srbija pokazala više karaktera u ova tri meča nego u zadnjih par godina i to uopšte ne bi bilo daleko od istine. Takođe, Srbija je pokazala veliku dubinu. Iako se nameće nekoliko njih koji su dosta sigurni kao starteri, niko nije nezamjenjiv bio u ova tri meča. Čak i Tadić koji je najbolji igrač tima, nije nezamjenjiv. Nije igra u ofanzivi padala nakon njegovog izlaska, baš naprotiv. Protiv Azerbejdžana je Srbija bez njega dala drugi gol.

Početak sa Piksijem je dakle i više nego obećavajući ali svi moramo biti svjesni da je pred Piksijem još mnogo rada jer postoji dosta prostora za napredak.