Foto: Denver Stiffs

Nikola Jokić iza sebe ima sezonu karijere. Postao je prvi srpski košarkaš koji je bio MVP najbolje košarkaške lige na svijetu, bio na Ol Staru te je završio u idealnoj petorci. Međutim, njegova odluka da ne igra ovo ljeto za reprezentaciju, mnoge je rastužila ali i bila je ''okidač'' za more neutemeljenih osuda i napada upućenih prema Jokiću.

Svi mi smo se nadali da će Nikola biti dio reprezentacije tokom ljeta ali isto tako ko je dublje u samoj materiji i nije iznenađen ovom odlukom. Od nastavka prošle sezone odnosno od prvog avgusta prošle godine, Jokić je za deset mjeseci odigrao 109 mečeva. Od toga je odigrao 29 plej of mečeva. Niko nikada nije imao toliku potrošnju jer maksimalan broj mečeva u jednoj sezoni, pod uslovom da vam ekipa igra sedam mečeva u svakoj seriji, jeste 110 mečeva. Jesu ovo u teoriji bile dvije sezone ali u praksi je faktički to bila jedna sezona jer je Denver imao jedva dva mjeseca odmora između sezona.

Pri tome, Nikola je neko ko nije tamo neki igrač sa klupe. Čovjek je prvi igrač ekipe a nakon Marejeve povrede, nosio je sam ekipu na leđima do polufinala Zapada. Mentalno i fizički se istrošio do maksimuma. A ajmo i realno pričati. Da je svako od nas samo 109 puta gledao Denver u prošlih deset mjeseci, bio bi bar malo iscrpljen. Ako ništa, bar radi toga što bi imao poremećen san.

Na kraju krajeva, bolje je za sve da Jokić ne igra ako ne može pružiti maksimum jer bi to bilo mučenje i njega i reprezentacije uz nerealni pritisak. Pritisak jer bi MVP NBA lige bio tu a u stvari ne bi mogao pružiti ono najbolje.

A uz sve to, još jednu stvar svi moraju shvatiti. Ogromna iscrpljenost povećava mogućnost povreda. Ove sezone i u ovom plej ofu, nikad više povreda nije bilo. Marej i Lenard pokidali ligamente, teška povreda Brauna, nešto lakše ali povrede Dejvisa, LeBrona, Bartona, Irvinga, Hardena, Denija Grina, u Majamiju su skoro svi imali povrede, Nurkić, Mekalum i tako bi mogli u nedogled nabrajati. Na kraju krajeva i naš Bogdan Bogdanović propustio je dio sezone radi povrede.

Sve to kad se uzme u obzir potpuno je jasno i opravdano da Jokić odmori i da ''napuni baterije''. Međutim, nejasne su reakcije na njegovu odluku. Ajde donekle reakcije prosječnih gledalaca ali znam dosta onih koji prate mnogo NBA pa opet osuđuju Jokića.

Niko od nas ne može i nema pravo osuđivati nekog radi njegove odluke. Svako bira šta je najbolje za njega pa tako i Jokić. Šta da se zbog iscrpljenosti i umora povrijedi u reprezentaciji ? Hoće njemu Srbija tada dati milione ? Hoće njemu KSS dati milione koje može izgubiti ? Naravno da neće. Na kraju krajeva, sjetite se nesrećnog Branka Jorovića. On se povrijedio u reprezentaciji tokom priprema za Mundobasket 2006. godine i radi toga mu je propao milionski ugovor u Granadi. Da li mu je KSS to nadoknadio ? Pa naravno da nije.

Da jeste reprezentacija svetinja i jeste čast nositi reprezentativni dres. Ali isto tako su za normalnu državu sportisti svetinja i zato normalne države ulažu u svoj sport i sportiste. A Srbija ne da ne ulaže u sport i sportiste nego često čini stvari kojima šteti sportu što najbolje pokazuje sav cirkus u i oko FS Srbije. Tako da, s obzirom na to koliko je Srbija uložila u Jokića, Đokovića i razne Jokiće i Đokoviće, ti isti su uradili i više nego dovoljno za promociju te iste Srbije.

Na kraju krajeva ajmo ovako pričati. Šta su uradili oni koji pljuju Jokića za Srbiju ? Većina njih neće u životu uraditi 1% stvari za promociju Srbije koliko je Jokić uradio samo sa ovom sezonom. Takođe, dobar dio onih ''tastatura patriota'' koji pljuju Jokića, samo gleda pred koju će ambasadu ići kako bi išao preko granice. Ali zato svi sebi daju za pravo da pljuju momka a neki idu u krajnost i zovu ga izdajnikom kao da je prodao teritoriju, vodio lošu politiku ili izdao zemlju na bojnom polju.

Sportista nikad izdajnik biti ne može ako radi na promociji zemlje kao što je to radio Jokić. Gdje god je bila priča o njemu kao MVP-u uz njega je išla i prelijepa srpska trobojka. A nije bilo televizije koja prati NBA a da se Jokić na njoj nije spominjao u nekoj mjeri. Tako su za Srbiju radi Jokića čuli neki što je ni na karti ne bi znali naći.

I mogu da razuijem razočaranost. Mogu i da razumijem ljude koji će više cijeniti one koji su stalno tu. To je sasvim legitimno. Isto tako je legitiman stav onih koji ne pljuju Jokića ali su za to da se ne zove više u reprezentaciju. Takvi stavovi koji jesu na neki način kontra Jokića ali ga ne vrijeđaju, svakako se trebaju poštovati.

Međutim, ne mogu se vremena porediti. Niko iz Srbije nije imao takvu važnost u klubu kao Jokić a uz tako važnu ulogu ide i ogromna potrošnja. Na kraju krajeva, vremena se mijenjaju i reprezentacija neće svakome uvijek biti prioritet. Jeste nekome ko je živio u doba Praje, Kiće, Moke, kasnije Bodiroge, Danilovića, Đorđevića, to teško shvatiti. Ali nemoguće je porediti vremena. Nemoguće jer je prije bila manja potrošnja radi manjeg broja utakmica. Ne umanjujem naravno odanost reprezentaciji pomenutih igrača ali nije isto bilo odigrati 50 i 109 utakmica.

Na kraju krajeva, Nikola ima 26 godina. Ima vremena još dosta da da reprezentaciji. Da li će u budućnosti igrati za reprezentaciju ili ne, ostaje da se vidi i pokazaće naravno naredna takmičenja. Ali sve i da ne bude više nikad u reprezentaciji, niko nema prava da ga pljuje.

A uostalom, činjenica je da mu odmor treba. Jer koliko god djelovao dobro, vidjelo se i u seriji sa Finiksom da je umoran. Na kraju krajeva, čovjek je. Nije robot pa da se ne umori......