Foto: KSS

Srpska i svjetska košarka danas je ostala bez jednog velikog trenera ali prije svega gospodina. U 78. godini preminuo je legendarni Dušan Duda Ivković. O Dudinim rezultatima i uspjesima bi se moglo dugo govoriti ali ono po čemu će biti posebno upamćen je reprezentacija.

Devedesete su bile teške u svakom smislu zbog svih dešavanja na ovim prostorima. Tadašnja SR Jugoslavija imala je sankcije i nije mogla u periodu od 1992. pa do 1995. učestvovati ni na sportskim takmičenjima. Iako su tako ljeta bila slobodna i bez obaveza za reprezentativce, Duda nije dozvolio da se uništi duh reprezentacije.

Svakog ljeta u Grčkoj je okupljao reprezentativce koji su igrali i neke mečeve sa Grcima ali prije svega su se okupljali i održavalo se to jedinstvo među njima bez obzira što ne mogu igrati velika takmičenja. A kada su ukinute sankcije, sve je došlo na naplatu.

Period od evropskog rpvenstva u Grčkoj 1995. godine pa do svjetskog prvenstva u Indijanapolisu 2002. godine je definitivno bio zlatni period reprezentacije. Nije Duda bio selektor svih tih godina ali je time što je u godinama sankcija čuvao jedinstvo i reprezentativni duh, itekako zaslužan za svaku od tih medalja.

Međutim, nakon Indijanapolisa se desio veliki pad. U narednih nekoliko godina, Srbija i Crna Gora pa kasnije Srbija, doživjeće dosta teških udaraca i progutaće dosta gorkih pilula. Od ispadanja u grupi na olimpijskim igrama u Atini, ispadanja od Francuske u Novom Sadu 2005. godine pa do prilično mučnog nastupa na Mundobasketu 2006. godine kada je čak i Nigerija bila nesavladiv protivnik. 

Nakon što ni Moka Slavnić nije uspio proći grupu na EP 2007. godine, bilo je jasno da Srbija propušta OI u Pekingu. Isto tako je bilo jasno da se mora reagovati i pronaći rešenje koje će podići reprezentaciju iz pepela. Rešenje je bio Duda Ivković.

Kvalifikacije za evropsko prvenstvo u Poljskoj Srbija je prošla bez većih problema. Međutim, očekivanja nisu sigurno bila prevelika jer je Srbija na to prvenstvo otišla sa mnogo mladom ekipom. Nešto iskusniji bio je Nenad Krstić a Teodosić, Bjelica, Tepić, Trpiković, Veličković bili su tada izuzetno mladi. 

Prvi meč Srbija je igrala protiv Španije. Iako je meč sjajno otvorila, nekako je djelovalo da će Španija samo dodati gas i preokrenuti meč. Ipak, Dudini mladići savladali su moćnu Španiju na startu i odmah pokazali da sa njima neće biti šale. Do kraja grupe Srbija je savladala Veliku Britaniju i izgubila je od Slovenije. U drugoj fazi savladana je Poljska kao i Litvanija dok je Turska slavila nakon produžetka.

Srbija je u četvrtfinalu igrala sa Rusijom. Srbija je u tom meču održala košarkaški čas tadašnjem aktuelnom šampionu Evrope i nadmoćno je prošla u polufinale. Slijedio je sada već epski meč sa Slovenijom. Iako je u jednom momentu djelovalo da su Slovenci pred pobjedom, Srbija predvođena maestralnim Teodosićem je izborila finale a samim tim i prvu medalju nakon sedam godina. U finalu nije bilo snage da se pruži veći otpor Španiji ali srebro je bilo kao zlato.

I sledeća godina je bila sjajna. Srbija je igrala na Mundobasketu u Turskoj. Iako je izgubila od Njemačke, Srbija je u grupi bila prva. Potom je uslijedila drama sa Hrvatskom gdje je Rašić bacanjima odveo Srbiju u četvrtfinalu. Naredni rival bila je Španija. Taj meč je možda i najbolja partija Miloša Teodosića u cijeloj karijeri. Briljantnu partiu krunisao je trojkom preko Garbahose za pobjedu. A onda se desila najveća krađa  u istoriji košarke. Srbija je u polufinalu igrala sa Turskom. Turska je slavila poenima Tunčerija iz auta. Nakon tako izgubljenog meča, nije bilo snage za oporavak i protiv Litvanije se nije došlo do medalje.

U preostale tri godine sa Dudom na klupi, Srbija nije ostvarila više velike uspjehe. Nije uspjela proći četvrtfinale 2011. godine kao ni dvije godine kasnije a nije izborila ni kvalifikacije za odlazak na OI u Londonu. Pa ipak, iako je 2013. godine bila sedma, ta Dudina Srbija je bila tako važna za naredne uspjehe.

Duda je odveo mlad tim na evropsko prvenstvo u Sloveniji. Nije bilo Teodosića radi povrede ali je bilo nekih novih klinaca. Bogdanović, Nedović, Micić, Kalinić, tada su dobili šansu. Takođe, Lučić je u kvalifikacijama uveden u reprezentaciju kao i Gagi Milosavljević. Svi oni su kasnije bili mnogo bitni za sve uspjehe ostvarene pod vodstvom Saleta Đorđevića a mladi su stekli iskustvo igranja velikog takmičenja kod Dude te 2013. godine. Takođe, Srbija je tim sedmim mjestom izborila odlazak na Mundobasket naredne godine. Da Duda iz te mlade ekipe nije izvukao maksimum, ko zna da li bi bilo i medalja sa Saletom kasnije.

O tome šta je Duda radio u klubovima bi mogli dosta govoriti ali ćemo se zadržati na reprezentaciji i onome što je tu uradio. Kad se gleda period od proteklih 26 godina, Srbija ma kako se zvala je imala dosta uspjeha u košarci. Pa opet, uvijek je na neki način Duda bio zaslužan za te rezultate.

Čovjek je držao jedinstvo reprezentacije kada je bilo najteže i nije dao da se reprezentativni duh ugasi. Kasnije je reprezentaciju dizao iz pepela i vratio je u evropski i svjetski vrh. Bio je jedan  veliki gospodin i jedan veliki autoritet kako za igrače tako i za sve koji su pratili njegov rad. Svaka njegova rečenica je bila prepuna mudrosti i genijalnosti i uvijek je bilo uživanje slušati ga.

Međutim, sve što je uradio nije bilo dovoljno da dobije oproštajni meč u svom Beogradu i svojoj Srbiji. Oproštajni meč je imao u Atini ali ne i u Srbiji što je velika sramota Srbije. 

Ali to naravno ne može i neće umanjiti Dudinu veličinu. Jer Duda je definitivno jedan od najvećih umova koje je srpska košarka ikada imala. Čuvar jedinstva u najtežim godinama i neko ko je kasnije digao reprezentaciju iz pepela.