Foto: KK Budućnost VOLI

Pritisak je sastavni dio sporta. On je uvijek najveći kod najvećih favorita u svakom takmičenju jer se od njih najviše i očekuje. U svakom takmičenju postoji favorit iz sjenke. Neko ko strpljivo čeka svoju šansu, koji radi i šuti i koji uživa u takvom položaju iz kojeg je i najopasniji.

Pred start nove sezone ABA lige, svi su izdvojili Zvezdu i Partizan kao prva dva favorita za osvajanje titule. Sami rosteri kao i treneri timova, bili su razlog takvog opredjeljenja većine. No, većina se složila u još jednoj stvari. Složila se da je podgorička Budućnost favorit iz sjenke a to je upravo omiljeni položaj Aleksandra Džikića.

Aleksandar Džikić kroz karijeru je radio sjajan posao. Jedan prije svega ogroman znalac, radio je u mnogim klubovima odličan posao ali je njegov klub uvijek bio u drugom planu kad su favoriti u pitanju. Sa Krkom je osvojio Euročelendž ali sigurno nije bio favorit za to. Isto tako, nije bio favorit ni za osvajanje ABA lige u sezoni 17/18 ali je to uradio sa ekipom Budućnosti. Sada se vratio na ''mjesto zločina'' i ponovo nije favorit. Da li to znači da će osvojiti opet ABA ligu ? Ne mora značiti ali neće biti senzacija ako se desi.

Tokom ljeta Budućnost je sastavila veoma zanimljiv tim. Od samoga starta bilo je jasno da se tim pravi po Džiletovom ukusu. Prije svega ekipa koja je fizički moćna, sa mnogo velikih tijela ali i sa igračima koji su spremni da se posvete kolektivu. Iz prethodne sezone ostala su oba Nikolića, Popović, Suad Šehović, Kobs a nkaon malog odugovlačenja, ostao je i Vili Rid.

Pojačanja su bila zaista odlična. Iz Igokee je došao Edin Atić nakon što je imao sezonu karijere u Laktašima. Momak koji je izuzetno talentovan i kreativan ali i ko je sjajan defanzivac. Iz Milana se u Podgoricu vratio Vlado Micov o čijim kvalitetima je nepotrebno pričati. Nakon sjajne sezone u Bajernu, vanjsku liniju pojačao je Di Džej Sili, nekadašnji košarkaš Radničkog iz Kragujevca. Pod košem su doveli nekoliko pojačanja. Iz Studentskog centra vratio se Filip Barović, iz Zvezde je stigao Marko Jagodić-Kuridža a snagu i čvrstinu pod košem pojačao je i Vajli. Vajli je fantastičan defanzivac a velika prednost i njega i Kuridže je ta što mogu pokriti i četiri i pet a Kuridža može čak biti i neka vrsta sekundarnog kreatora.

Iako je ekipa odlično sklopljena, doživjeli su pravi šok tokom priprema. Na jednom treningu srušio se Danilo Nikolić. Hvala Bogu on je sada dobro i očekuje se da se u skorije vrijeme vrati na teren. Takođe, problem im je bila i povreda Vajlija, koji se povrijedio u reprezentaciji Makedonije.

Budućnost je u sezonu ušla bez Vajlija i Danila Nikolića. Same igre u startu nisu bile baš impresivne. Dugo su se mučili sa FMP-om ali su ih ''slomili'' u poslednjem periodu. Potom su odigrali dobro protiv Zvezde 3/4 ali su se u poslednjoj ''ugasili''. Mučili su se i sa Splitom i jedva ih dobili tako da nisu ostavili dobar utisak u prva tri kola.

Međutim, onda je uslijedilo podizanje ekipe. Nekako se potrefilo da se to poklopilo sa povratkom Vajlija u ekipu. Zaredale su pobjede i to jako bitne pobjede. Doduše, Budućnost je skandalozno odigrala prvih deset minuta protiv Igokee ali je na kraju bez problema došla do pobjede. Uslijedio je meč protiv Ulma u gostima u Evrokupu gdje su došli do bitne pobjede u samoj završnici. 

U prošlom kolu ABA lige gostovali su kod Cedevita-Olimpije i igrali bez Rida koji je postao otac i radi toga je putovao u Ameriku. I pored t činjenice i činjenice da su bili katastrofalni sa linije slobodnih bacanja, upisali su bitnu pobjedu. Kobs je bio najzaslužniji sa 14 poena u 4/4 a Sili je imao bitnu trojku pod faulom. Poslednji meč koji su odigrali bio je u Evrokupu sa Valensijom kući. Uspjeli su slaviti sa 71-70. Kobs je dao poene za pobjedu, Sili odigrao sjajnu odbranu na kraju a najbolji pojedinac na meču bio je Atić.

Kada se podvuče crta na prvih sedam mečeva u sezoni, Budućnost mora biti prezadovoljna. Imali su težak raspored a iz njega izlaze sa skorom 4-1 u ABA i 2-0 u Evrokupu. A sve to još više dobija na snazi ako se zna koliko su imali problema sa izostancima.

Evidentno je da Budućnost napreduje i da raste kao tim ali i da igrači hvataju formu. U odnosu na prva tri kola u ABA ligi, Budućnost se mnogo podigla. Što se igrača tiče, stranci su cijelo vrijeme odlični. Kuridža igra kao prekaljeni rutiner i u svakom meču daje doprinos a protiv Splita je i vodio tim do pobjede. Zoran Nikolić je dobro odradio mečeve gdje nije bilo Rida. Atić je lošije otvorio sezonu ali dijelom i radi pogrešne uloge. Napadački je Džikić od njega pokušavao napraviti spot-up šutera što je teško izvodljivo. Atić je opasniji sa loptom u rukama što je pokazao i protiv Ulma a posebno protiv Valensije. Takođe, Vlado Micov je sve bolji. Loše je otvorio sezonu ali polako hvata pravi ritam.

Velika je prednost Budućnosti ta njena veličina i velika tijela koja imaju pod košem. Snažni su i čvrsti i mogu igrati upravo onako kako Džikić voli. Takođe, i Micov i Atić su izuzetno snažni košarkaši iako su u vanjskoj liniji. Ono što je problem, jeste pozicija bekap pleja. Sili nije klasičan plej kao ni Atić, iako mogu kreirati. To nije čak ni Petar Popović a Džikić za sada daje šansu Igoru Drobnjaku koji se tu ne snalazi za sada najbolje ali rezultati ne trpe. Takođe, za današnje standarde, ne šutiraju mnogo trojki ali bi se to moglo promijeniti kada se vrati Danilo Nikolić, jedna od mekših ruka regionalne lige.

U svakom slučaju, Budućnost se diže i biće izuzetno opasna. Svako ko potcijeni ekipu Aleksandra Džikića, mogao bi pognute glave napustiti parket. To što najveći pritisak nije na njima Džikić obožava i zato Budućnost itekako može da se bori za trofej u ABA ligi ali može daleko i u Evrokupu.