Zbogom ikono ženskog fudbala

Možeš da pređeš cijeli krug oko planete, da preletiš hiljade i hiljade kilometara, ali lošu vijest, njoj ne možeš da pobjegneš. Ova je stigla brzinom munje. Nekad su vijesti putovale do nas danima, sada u istom trenutku saznaš šta je bilo u drugom gradu.

Amela Fetahović poznatija svima nama kao Žgoljo. Ime na usnama svih nas u državi i na ovim prostorima.

Kako je mali ljudski život, dovoljan je jedan tren i više te nema. Odlaziš, u neku drugu dimenziju, prostor, bezvremenost. A ostaneš u srcima, kao što će i Amela ostati svima nama koji smo je poznavali.

Amela je bila veliki i ogroman pojam za fudbal. Institucija. Sjećam se njenih igara u reprezentaciji i u klubovima dok sam bio klinjo i gdje me oduševljavala svojim potezima.

U svijetu sporta nije važno kakva je lopta, mala čupava žuta teniska, ona tvrda za golf ili malo veća od nje za bejzbol, rukometna, odbojkaška, fudbalska, Amelina fudbalska. Lopta ujedinjuje ljude, ljubav prema njoj spaja ljude, briše granice, obesmišljava pojam nacija i država. Amela je učinila da svi budu dio planete fudbala. Ona nije znala za granice.

Vijest o njenoj smrti, pogodila je sve u ovoj državi i na Balkanu. Nikada neće biti zaboravljena. Fudbalerke i sportski uvaženi radnici su u nevjerici i svi su na svoj način odavali počast ovoj sportskoj legendi od djevojke. Svi ćemo je pamtiti po njenoj šali i osmijehu.

Danas nije vrijeme za velike priče, danas svi tugujemo. Šta smo danas shvatili? Koju poruku smo primili, usvojili ili prihvatili? Kada se dogode ovakve stvari nenadano, bolno nas prodrmaju i neminovno vrate na onu stalnu misao o tome koliko smo mali, sitni i prolazni.

Igrali fudbal ili neki drugi sport, bitno je da shvatimo da baveći se time, ili sireći ljubav prema tome, pobjeđujemo prolaznost.

Amela je to znala. Neka joj je vječna slava i hvala.

Zaključaćemo je u srcima i ključ baciti sa mosta.