Foto: F

Hrabar pristup i pošten rad uvijek dođu na naplatu. Sve što se pošteno radi kad tad se isplai. Za razliku od mnogih kvalifikacionih ciklusa, Srbija je ovaj od početka do kraja igrala tako i na kraju se isplatilo na najljepši mogući način.

Prije samo godinu dana, fudbalska reprezentacija Srbije dotakla je samo dno. Ne toliko radi poraza u finalu baraža protiv Škotske koliko radi same atmosfere oko reprezentacije. Ljudi su dobili gađenje radi mora alibi priča, kukavičluka u ključnim mečevima ali i raznih menadžerskih igrica koje su bile vezane za reprezentaciju. 

Kada je u martu ozvaničeno da je Dragan Stojković Piksi novi selektor, bilo je jasno da se nazire svjetlo na kraju tunela. Niko naravno tada nije mogao znati kako će teći same kvalifikacije. Ali opet ponavljamo, rezultati čak i nisu bili problem navijačima koliko neke druge stvari. Sa dolaskom Piksija, javila se jedna velika nada. Nada da će se neke stvari konačno promijeniti.

I prije prve zvanične utakmice neke stvari su bile jasne. Prije svega, bilo je jasno da Piksi mora vratiti kult reprezentacije ali i vjere u istu. S obzirom na to koliko je voljen i poštovan među navijačima radi igračkih dana, bilo je jasno da je Piksi pravi čovjek za taj posao. I prije njegovog debija na klupi, osjećala se neka pozitivna atmosfera u zraku i bilo je jasno da već tada postoji određeno jedinstvo.

Međutim, bilo je svima jasno koliko Piksija čeka težak posao. Ali veliki pobjednik kakav je od rođenja, ni jednog momenta se nije povlačio. Od starta je govorio da želi odvesti Srbiju na Mundijal iako je svima bilo jasno da je Portugal prvi favorit grupe. Tu svoju vjeru prenio je i na igrače a potom i navijače. Konačno, svi su počeli vjerovati da reprezentacija može napraviti dobru priču.

Već u martovskim kvalifikacijama Piksi je pokazao da je pravi izbor. Manje više sve što je obećao je i uradio a Srbija je od starta igrala fantastičan fudbal. Pobjeda protiv Iraca, veliki bod protiv Portugala i pobjeda u Azerbejdžanu. Gotovo da nije mogao perfektniji start.

Nakon toga došao je na red septembarski dio kvalifikacija. Srbija je prvo nadigrala Luksemburg bez problema a onda se desilo gostovanje u Dablinu. Prvi put nakon ko zna koliko vremena Srbija je protiv slabijeg od sebe igrala 1-1 a svi su prosto morali biti zadovoljni. Zašto ? Igra je bila nevjerovatna i ostaće neobjašnjivo kako Srbija nije postigla 4-5 golova to veče. Ali prosto to je jedna od onih utakmica kad lopta naprosto neće u gol.

I Piksi je i tada rekao da momcima ne zamjera ništa, da se okreće narednim mečevima ali i da ide po pobjedu u Lisabon. U oktobru je Srbija imala pred sobom mečeve sa Luksemburgom i Azerbejdžanom. S obzirom na renome tih selekcija, već su bile upisane pobjede i Srbija je morala pokazati karakter u ovim utakmicama što je i uradila.

A onda je došla ta sada već možemo reći divna lisabonska noć. Noć u kojoj je Piksi razgalio srca svih onih kojima je Srbija u srcu. Nije meč počeo dobro ali Srbija nije pala. Čak i nakon ranog vodstva Portugala, Srbija je smogla snage da se vrati i na kraju slavi. Vrednije i od pobjede i od plasmana na Mundijal je to što je Srbija očitala fudbalsku lekciju i nadigrala Portugal, pogotovo u prvom poluvremenu. Čak i da se nije završilo uspješno, teško bi neko mogao nešto prigovoriti momcima jer su odigrali sjajan meč.

Kada vjeruješ i ubijediš druge da vjeruju.

Ključ uspjeha Srbije leži upravo u Piksiju. Piksi je odličan trener ali pored taktičkog dijela je i sjajan motivator. Zbog svojih igračkih dana, ima status ikone i kod navijača ali i fudbalera koje trenira. Zato njegove riječi itekako imaju težinu.

A od samoga starta Piksi je imao samo jednu priču, kako će Srbija otići na Mundijal. Čim je postalo jasno da će Srbija morati dobiti Portugal u gostima kako bi išla u Katar, Piksi je počeo sa pričom kako u Portugal ide po pobjedu. Čak je govorio i kada bi Srbiji odgovarao remi u Portugal, Srbija će igrati na pobedu.

E kada jedna veličina poput Piksija to stalno ponavlja, kada govori da nema eventualnog plasmana u Katar nego da je to moranje, prosto svi počnu vjerovati u ono što priča. A da bi nešto uspio, prvo i osnovno je da vjeruješ u to. Piksi je vjerovao a svojom pričom natjerao je i fudbalere da vjeruju da mogu dobiti Portugal. A zajedno su natjerali i navijače da kao nikada prije vjeruju u uspjeh. Stvorilo se jedinstvo kakvo je možda jedino postojalo u vrijeme Radomira Antića u poslednjih 20ak godina i na kraju je prosto moralo sve lijepo da se završi.

Piksi je navijačima dao ono što su tako silno željeli.

Foto: FSS

Iako Piksi ima status ikone radi igračkih dana, zbog svih dešavanja u proteklim godinama oko reprezntacije, trebalo je vremena da pridobije povjerenje nekih i da i oni počnu vjerovati u sve što se radi. 

Niko nije nerealan ali navijačima je bilo dosta prazne priče, blijede igre a često i nedovoljne želje fudbalera da daju maksimum. Svojim hrabrim izjavama gdje nije dao prostor za kalkulaciju, Piksi je pridobio navijače i dao im ono što zapravo žele čuti. A na terenu ? I tao je dao navijačima ono što žele vidjeti.

Svima je bilo dosta loših igara i svi su htjeli samo da Srbija igra dobar fudbal pa kakav god rezultat bio. Srbija pod Piksijem nije igrala dobar nego vrhunski fudbal u kvalifikacijama. I opet, kao i kada bi davao izjave, opet nije bilo nikakvih kalkulacija. I kada bi rezultat bio pozitivan, Srbija bi išla po još jedan gol i nije se branila. E to je ono što su svi htjeli vidjeti i što su na kraju vidjeli. A s obzirom da je na kraju rezultat bio takav kakav jeste, zadovoljstvo je bilo potpuno.

Preporod kroz izgradnju karaktera i pobjedničkog mentaliteta.

Piksi je oduvijek bio veliki šampion i neko ko ima jak karakter. Međutim, sada je morao usaditi te karakteristike i reprezentaciji Srbije. Znao je da će to raditi na više načina i da će hrabre izjave koje daje svakako tome doprinijeti. Drugi način jeste da se karakter i pobjednički mentalitet izgrade na samom terenu.

A već od prve utakmice Srbija je pokazala da ima karakter. Iako je Irska vodila, Srbija je došla do preokreta i pobjede. Protiv Portugala, Srbija je gubila 2-0 pa se vratila i uzela bod. Portiv Azerbejdžana nije pala nakon jeftino primljenog gola za 1-1 nego je nastavila dalje kao da se ništa nije desilo i na kraju je slavila.

I u ostatku kvalifikacija Srbija je pokazala karakter ali i mentalitet pobjednika. Kao što je već spomenuto, mečevi u oktobru protiv Luksemburga i Azerbejdžana su bili mečevi gdje su pobjede već bile upisane i kao takvi su bili tekst karaktera ali i ozbiljnosti. Srbija je sa desetkom položila taj test.

A koliko je Piksi izgradio jak karakter i pobjednički mentalitet reprezentaciji, najbolje se vidjelo u Lisabonu. Ranije bi Srbija odigrala kukavički one najbitnije mečeve. Još ako bi rano primila gol, uslijedio bi fijasko. Ali to se nije desilo sa Piksijevom Srbijom. Desilo se upravo suprotno od toga. Desilo se nešto tako lijepo što ćemo prepričavati jednog dana svojim unucima.

Za nekih osam mjeseci, Piksi je napravio pravo čudo. Vratio je vjeru u reprezentaciju, vratio kult reprezentacije i stvorio jedno veliko jedinstvo reprezentacije i navijača. Igračima je usadio jak karakter i pobjednički mentalitet a uz sve to je ostvario vrhunski rezultat.

Rano je još za tpriču o tome koliko se može na Mundijalu ali već sada se može reći da je Piksi napravio pravi preporod. A sa njim i njegovim pristupom, sa jedinstvom koje sada vlada kada je reprezentacija u pitanju, možda je baš sad pravo vrijeme za jednu sjajnu priču i na samom Mundijalu. Bio bi red......