Goran Milojević
BEOGRAD –Rođen u Aranđelovcu poslednjih dana 1964.godine, Goran Milojević afirmisao se u dresu Crvene zvezde. Tu je nizao trofeje, a u taboru Partizana brojao je golove, jer je imao ofanzivniju ulogu, kao i neke nove rekorde. Zadovoljan je karijerom, pa danas poručuje: „Poštujem Partizan, ali srce je ostalo u Zvezdi!“.
Šest godina vernosti Zvezdi, dve sezone boje zlata u Partizanu, lepa ostvarenja u francuskom Brestu, španskim Meridi, Majorci, Selti, kratak nastup za meksičku Ameriku, pa Viljareal na kraju karijere, uz dva nastupa u dresu Jugoslavije, dve titule sa Zvezdom, po jedan osvojen kup na obe strane Topčiderskog brda bilans je Gorana Milojevića. Ne zna se da li je bio sigurniji kao bek Zvezde ili opasniji kao poslovođa Partizana. Kako god, poziv da razgovara za naše čitaoce prihvatio je bez dvoumljenja.
„Pozdrav svim čitaocima uz ispravku, osam godina bio sam u Zvezdi, bilo je dve sezone u omladincima Crvene zvezde kada sam došao iz Aranđelovca“, započeo je razgovor Goran Milojević.
Započeli smo taj razgovor rečima zlatnog pera sportskog novinarstva Mileta Kosa: „Ono što Miloja izdvaja od drugih, jeste njegova natprosečna fudbalska inteligencija. Ima sjajan pregled igre i izvrsne pakerske sposobnosti. Dok u Zvezdi nije imao jasno definisanu ulogu u timu, u Partizanu odmah postaje ideolog igre i mediji počinju da ga porede sa Piksijem. U sebi sjedinjuje znanje, rad i istančan instinkt za asistenciju. Često jednostavnu, ali baš iz tog razloga vrlo efikasnu!“
Dobiti ovakve komplimente u vreme velike Jugoslavije može samo onaj ko to zasluži. Goran Milojević sa dosta sete danas gleda na ono doba, na osamdesete godine prošlog veka. Narod je manje imao, ali srećnije živeo, češće uživao i fudbalu se poklonio.
„Tako je. Dobiti takve komplimente od doajena Kosa može samo da prija. Međutim, jedan je Piksi Stojković, pa prija kada vas porede sa njim. Bili smo zajedno u Zvezdi, izuzetno dobri smo bili. Znam kakav je čovek, igrač. On je bio fudbaler za Real Madrid, ali imao je peh sa povredom. Imao sam sreću da živim i da igram u lepšim vremenima. Manje se imalo, a srećnije se živelo. Tada je naša liga bila među pet najboljih. Fudbal nam je bio na visokom nivou. Iza nas su bile Španija i Francuska, a ispred Italija, Engleska i Nemačka. Imali smo sjajne klubove i igrače, a svi stadioni širom zemlje bili su krcati. Svaki klub imao je jednog igrača koji je bio poslovođa, odnosno organizator igre. Danas nije tako“, primećuje Milojević.
Bio je osam godina član Crvene zvezde. Radovao se titulama 1984.i četiri godine kasnije. Kup je osvojio 1985. I da je ostao samo u Zvezdi, mogao bi biti zadovoljan.
„Možda aludirate na Kup šampiona ili to što sam otišao u Partizan. To su neke druge stvari, moje lične. Sve što sam radio u životu ne kajem se. Bila mi je čast da igram u dva najveća jugoslovenska, odnosno srpska kluba. Trudio sam se da budem krajnje profesionalan, igrao sam maksimalno pošteno. Mada, Zvezda je Zvezda i to je tako“, ističe on.
Prešao je u Partizan i tamo buknuo kao vulkan, bio je poslovođa crno-belih, pogađao je protivničku mrežu kao od šale. Pripada onoj generaciji koja je Partizanu donela trofej pobednika kupa na koji se čekalo duge 32.godine. Čini ga, kaže, to ponosnim.
„Mislim da je bilo 34 godine. Gubio je od Radničkog sa Novog Beograda na poluvremenu 3:0 i preokrenuo je i pobedio sa 4:3. Onda sam ja u šali govorio da sam ja morao doći da vratimo pehar maršala Tita u trofejnu salu Partizana. Znate, u Zvezdi sam igrao beka, libera, srednjeg igrača. Međutim, moje mesto je taj drugi špic, današnjim jezikom rečeno polušpic. To sam igrao u Partizanu, zato sam tako često i tresao protivničke mreže“, pojašnjava Milojević.
Igrao je večite derbije i na jednoj i na drugoj strani. Sa ponosom govori kako su tada izgledali ti okršaji. Ličili su na praznike fudbala, na posebne dane u životu mnogih.
„Igrao sam sedam derbija u Zvezdi i sedam derbija u Partizanu. Kada se izvuče raspored samo se čekalo kada je derbi. To je bio praznik u Beogradu, u Srbiji, celoj Jugoslaviji. Derbi će uvek biti derbi, ali nije to više kao u naše doba. Mada, to je specijalna i posebna utakmica. Ko to nije doživeo, džaba mu je objašnjavati. Zaista, nešto posebno“, uverava on.
Jednom je izjavio da je prvi znao da će Dragan Stojković Piksi stići u Zvezdu. I stigao je 10.jula 1986. Svega pet minuta pre okončanja tog prelaznog roka.
„Znao sam, bio sam dobar sa Piksijem. Generacija smo iz mlađih selekcija Jugoslavije. Tu su bili on, moj kum Stevan Stojanović, pa Mitar Mrkela, iz Partizana Stevan Stojanac, iz Hrvatske Erceg, Bošnjak iz Sarajeva, Mrkajić iz Želje. Znao sam da je Piksi završio sa Zvezdom. Kada smo pošli na pripreme na Igman prišao mi je Dragan Džajić i rekao:’Bićeš sam u sobi, dolazi Piksi!’ Inače, nije se moglo otvoreno govoriti, dok ne potpišeš ugovor ništa nije gotovo“, pojašnjava Milojević.
Kada je sve prošlo, misleći na igračke dane, gde je srce bliže – Partizanu ili Zvezdi?
„Gde mi je srce bliže. Tamo gde sam počeo, u Aranđelovcu, pa onda u klubu gde sam kasnije bio, posle Aranđelovca“, priznaje on.
Iz Humske je otišao u Brest da iz blizine upozna čari francuskog fudbala, pa na duže vreme otisnuo se na Iberijsko poluostrvo. Kratko, pola sezone, bio je u Meksiku. Kratko, dva meča, igrao je za Jugoslaviju, a ta brojka mogla je i trebala biti daleko veća. Ipak, stalno ponavlja da je zadovoljan karijerom. I, zaista, mnogi bi sve dali da dožive što i Goran Milojević.
„Jesam! Mogao sam ostvariti više, moglo je da još traje, ali u principu sam zadovoljan. U Francuskoj bilo je finansijskih problema u klubu, tamo sam otišao na poziv trenera Slavoljuba Muslina. Tamo mi se rodio prvi sin. U Španiji mi je bilo lepo i tamo sam ostao da živim. U Meksiku sam upoznao dosta prijatelja. Ne mogu da kažem da nisam zadovoljan, a moglo je i bolje“, svestan je Milojević.
Posvetio se trenerskom pozivu, a i njegov brat Vladan Milojević načinio je čudo sa Zvezdom u njenoj novijoj istoriji. Možda Gorana Milojevića jednog dana vidimo na klupi Zvezde ili Partizana, zašto da ne?
„Ne, ne! Ta mogućnost je isključiva. Zato je brat bio tu i neke stvari ispravio. To što sam otišao iz Zvezde u Partizan , praktično su mi vrata zatvorena. U Partizanu me smatraju zvezdašem. Dakle, to je apsolutno nemoguće“, rezonuje Milojević.
Ideolog igre i vođa na terenu, to je za njega bio Dragan Stojković Piksi. Bilo bi dobro da nešto lepo ostvari peta Zvezdina zvezda sa Srbijom u Kataru.
„On je već uradio mnogo plasmanom na SP. Ova generacija igrača stasala je za velika dela. Igraju u velikim evropskim klubovima. Neki su osvojili juniorsko EP i SP sa Paunovićem. Uz neke iskusne asove oni su stasali za velika dela. Imamo veliku šansu. Trebali bi proći grupu, kasnije je sve moguće. Pored toga, Piksi Stojković bio je veliki igrač, sada je veliki trener , selektor i veliki čovek. Ima harizmu. Bio je predsednik Saveza i Crvene zvezde. Ima i znanje. Samo da ga podrži FS Srbije, da ne bude kao na SP u Rusiji. Imamo generaciju koja bi mogla da napravi veliki iskorak na SP u Kataru“, zaključio je naš sagovornik.
Goran Milojević stigao je u Partizan da bi se osvojilo ono na šta se čekalo decenijama. Goran Milojević stigao je u Humsku da Partizan prezimi u Evropi, prvi put od 1966., kada je malo nedostajalo da postanu prvaci kontinenta. Uprkos svemu, u njegovim očima Zvezda ima lepši sjaj. Što je u fudbalu poželeo – to je ostvario. Doduše, nije se dočepao SP u Italiji i nije uspeo da, primera radi, u džep stavi Dinamovog Jozu Bogdanovića. Još ga pamti Goran Milojević.
Ali i njega pamte mnogi…
Slađan JEREMIĆ