Kažu ako grad nema gradski derbi onda nema ni sportskog duha u tom gradu.

Ako imaju Rim, Madrid, London zašto ga ne bi imalo i Trebinje, a ima ga.

E to je najslađi i najmlađi derbi, ali ne po stažu već po starosti igrača koji nastupaju u njemu.

Naravno, riječ je o malim fudbalerima FK Leotar i KF LeoStars, a upravo taj derbi se igrao juče na Policama u sklopu takmičenja Omladinske lige Republike Srpske grupa Jug - Hercegovina u kategoriji predpioniri i pionira.

Derbi koji okupi na terenu drugare iz istog razreda, iz iste klupe, samo sa drugim grbom na dresu.

Derbi koji na tribinama okupi tate, mame, bake, deke, baću, seke, tetke, teče, strine.... Ma svi dođu i tada nema uobičajenih neodložnih obaveza, a juče na tribinama njih preko 100.

Svi oni imaju tremu, veću nego mali fudbaleri, hodaju, ne sjede.

A oni, još mali, a u stvari više veliki, izlaze ponosno kroz tunel, utegnuti, pogledi pravo.

Izlaze na centar i pozdravljaju sve na tribinama, kao da su seniori, onda svi zajednička slika, zagrljeni.

Za utakmice šta pričati, prave muške.

Pršti na sve strane, od duela, udaraca po lopti, pršti i od udaraca dlanom od dlan, jer se svaki oštriji start prašta i pruža se ruka.

Nešto što treba da bude primjer u gradu.

Na kraju utakmica suze na licu, neko žali, a neko se raduje.

Pobijedio je fudbal, pobijedila su sva djeca, pobijedili su svi treneri jer su nam ovo priuštili.

Pobijedilo je rivalstvo, ali ono drugarsko.

Roditelji, neki zadovoljni, neki kažu moglo je bolje, ali i oni odoše da proslave.

Biće zanimljivo u školi narednih dana, a kako i ne bi bilo kada će ovi mali pobjednici komentarisati ovaj derbi.

Što bi rekla ona navijačka "VI STE PONOS OVOG GRADA" bilo da ste boje plavog ili crvenog dresa!!!