Jahorina, danas, 6.12.2024.

Danas sam išao na omiljenu planinu. Bilo je mnogo posla, ali i prilika da se vidim sa nekim meni dragim ljudima, ali i da isprobam neke detalje koji će nam olakšati rad u ovoj sezoni.

Prvo sam kao i svakog dana, a to radim već nekih 25 godina, išao piti kafu u restoranu Knez.

Na istom mjestu, sa istim ljudima dvije i po decenije. Malo li je. Eto nas tradicija kao da smo u Engleskoj, a ne u Istočnom Sarajevu.

 Sve je već u Knezu u novogodišnjoj atmosferi. Okićene jelke, postavljeni ''novogodišnji zečevi'', lampioni… Samo nam nedostaje Deda Mraz.  Knez je naš partner u serijalu i ove godine. Traje naša saradnja već desetak godina.

Knez u novogodišnejm ambijentu

Prijateljski razgovor i sa sztalnim gostima navijačima Crvene zvezde. Tema jučerašnje čerupanje Panatinaikosa, od mojih Grobara!

Nakon kafe, ali zaista kafe, povratak kući, oblačenje za planinu, te polazak. Sastanak je u 11 časova (tako sam mislio) , ali… Prije toga kratak razgovor sa Jelenom Ajduković, iz Dak Ceptera. I oni su sa nama u serijalu.

Stigao sam u Vučko. Operativni štab  OC Jahorina za predstojeću zimsku sezonu, nije u 11 već u 12, a izjave su pola 12. Nije mi prvi put da poranim. Naprotiv. Većinom dolazim ranije, pa mi nije ništa neobično. Uostalom boravak u Vučku je uvijek dobar.

Našao sam se sa drugom Aleksandrom Provićem, sa njim dogovaram nešto što je dobro i njemu i nama.

Tačnije , samo smo potvrdili dogovor od ranije. On se ''nalazio u papirima'' pa nismo dugo razgovarali.

Idem prema prostoriji u kojoj su zakazane izjave. Tu su već novinari, a ja imam srdačan susret sa Sinišom Katićem, Vladimirom Vlačom i Nemanjom Grujićem  sa RTRS-a. Doskora smo bili radne kolege, sada smo prijatelji.

Naravno tu je Marija Nišić, art direktor OC Jahorina. Otkrio sam da ona nema potrebe da ide u teretanu, jer njen ruksak u kojem nosi sve što joj treba, ima težinu od cirka 20 kilograma. U… Valja to nositi. Pored Marije, tu su i ostali. Maja iz Srne, pa djevojke OC  Jahorine zadužene za informisanje. Stiže i moja draga prijateljica Sonja Danojlić Jovanović. Nismo se vidjeli mjesec – dva, pa smo malo izanalizirali neka dešavanja. Nije to za javnost. To je naše, interno.

Oko pola 12 stižu i učesnici sastanka, a o sastanku i izjavama nećemo, imamo tekstove o tome na sajtu.

Razgovor sa učenicima je bio srdačan,  ja dobijam informaciju da ću Dejana Ljevnaića, za novu sezonu, snimati najvjerovatnije 11. decembra. Dan prije zvaničnog otvaranja sezone.

Odmah po završetku ovog sastanka ''postavljam'' videa na društvene mreže, a onda odlazim ka gondoli Poljice i vožnja do Olimpijskog bara. Bilo je vjetra, pa smo se malo ljuljuškali, ali ništa strašno i ništa neobično.

U Olimpijskom baru, solidan broj gostiju, a tu srećem Esmu Kresu, iz Svjetske banke, sa blizancima. Došli na skijanje, a djeca ko djeca, gladna, a pica primamljiva…

Tu na vrhu sam ubacio još nekih videa, a nakon toga povratak…Lagano, sa parkinga Termaga (a i oni su sa nama) put ka kući…

Upaljen radio, a ''ide'' Sinan Sakić…I sjetim se tada da su dok sam radio u AS-u govorili jedini pjevač koji napuni Skenderiju, bez reklame i bilborda…(nastaviće se)