Igralo se „Užičko kolo“ u Azerbejdžanu nakon osvojenog zlata srpskih odbojkašica, a predvodnica je naravno bila, djevojka koja je iz tog grada stigla do samog vrha svjetske odbojke, Tijana Malešević.

Foto: rio2016.fivb.com

Bivši kapiten „Mančester junajteda“, Nemanja Vidić, juče je proslavio svoj rođendan i tom prilikom mnogi mediji su podsjetili na sjajne igre i djela ovog fudbalera. Taj Užičanin je nedavno uvršten u deset najboljih sportista iz grada sa Đetinje, a titulu najboljeg je pripala Oliveri Jevtić. Pored njih u tih deset su između ostalih i imena poput Radomira Antića, Srbe Stamenkovića i Tijane Malešević. Ista ta djevojka je prethodne godine proglašena za „Užičanku godine“, nakon osvojenog srebra na Olimpijskim igrama u Riju.

Novinari često imaju običaj da sportistima daju mikrofon u ruke i da se oni međusobno intervjuišu, a nekako je praksa kod odbojkašica Srbije postala da to radi Tijana Malešević. Ona je onaj tip sportiste koji je veliki borac i mane u svojoj igri briše tom borbenošću.Važan faktor za atmosferu u „mašineriji“ Zorana Terzića i djevojka koja predvodi prijem evropskih šampionki i olimpijskih vicešampionki. Ona je ta koja prima najviše lopti i tako oslobađa Brankicu Mihajlović tog dijela posla, da bi ova zajedno sa Tijanom Bošković „bombardovala“ protivnice. Prosto Terzić je savršeno sklopio Rubikovu kocku zvana reprezentacija Srbije, gdje je svaki kvadratić na svom mjestu i zajedno čine prejaku cjelinu.

Svoje prve korake u seniorskoj konkurenciji počela je kao klinka od 14 godina u užičkom „Jedinstvu“. Naredne sezone je ta ekipa stigla do finala državnog prvenstva, ali je tu zaustavljena od „Poštara“. I to je bio zadnji veliki uspjeh ove ekipe, koja je u onim najtežim godinama na ovim prostorima, dominirala i stvarala odbojkašice za velika djela. Užičanke su od 1993. do 2001. godine vezale osam titula šampiona države i sedam puta su osvajale Kup. Zadnji osvojen Kup je 2003. godine, a prvenstvo u sezoni 2004/2005, dok je najveći evropski rezultat 2002. godine plasman u finale Top tim kupa (današnji CEV kup), kada su u finalu poražene od domaćeg Bakua sa 3:0. U tom timu su nastale Vesna Čitaković, Suzana Ćebić, Nataša Krsmanović, Jovana Vesović, Sanja Starović, a sada tu školu odbojke predstavljaju Ana Antonijević i Tijana Malešević.

Tijana je nakon pet godina napustila svoje rodno mjesto i otišla u klub koji se drži one da ako hoćeš uspjeh, dovedi srpske odbojkašice. To je bio „Volero“ iz Ciriha, gdje je već čekala Brankica Mihajlović, a u godinama prije toga su nastupale Anja Spasojević, Slađana Erić. U te dvije sezone osvojene su dvije duple krune, a zatim slijedi transfer u poljsku „PTPS Pilu“ gdje se zadržala samo godinu. Sledeći klub je bio VK „Prostejov“ iz Češke i tu osvaja duplu krunu, onda ide u Tursku u „Sariyer“. Nije se dugo zadržala ni u tom klubu, te seli u najjaču evropsku ligu, italijansku. Novi klub je „AGIL Volley“ s kojim je igrala finale Superkupa, a poslije provedene sezone na Apeninima seli u zemlju gdje je odbojka sport broj jedan, jer oni fudbal smatraju religijom, Brazil. „Osasco Voleibol Clube“  je tada okupio jaku ekipu sa Tandarom, Daniel Lins, Anom Bjelicom, Anom Beatris i osvojili su šampionat Paulista, a poražene su u finalu Superlige Brazila. Tijana se sada vratila u Tursku gdje je potpisala za „Seramiksan Spor Kulübü“.

Ono što razlikuje profesionalce i običnih ljudi je veliko odricanje, požrtvovanje, a na kraju uvijek stoji pitanje da li će se to isplatiti. Ovoj generaciji odbojkašica Srbije se itekako isplatilo od srebra na Svjetskom kupu, preko medalje na Olimpijskim igrama i bronze na Gran priju do evropskog zlata. I to su samo medalje u zadnje dvije godine, a sve to postižu vjerom jedna u druge i napornim radom. Pet mjeseci prije zlata u Azerbejdžanu, Terzić je okupio ovaj tim, a u tih, skoro pola godine, mora biti i uspona i padova i borbe sa samim sobom, a svaka do njih ima svoj način kako prebrodi te krize.

• Svaka od nas ima svoj neki sistem borbe sa glavom. A ta borba je neprestana, vjerujte mi na reč. Međutim, kada poslije svega osvojiš medalju i izađeš na balkon, shvatiš da je sve bilo vrijedno truda. Naše najveće pobjede nisu ove na prvenstvima, one su izvojevane u činjenicama da smo neke devojčice sklonile sa ulica i motivisale ih da počnu da treniraju odbojku – rekla je Tijana u intervjuu za Blic sport.

Sa seniorskom reprezentacijom ova Užičanka ima ukupno 12 (dvanaest) medalja i ostaje još da se sa Svjetskog prvenstva vrati u svoj rodni kraj sa medaljom, a šansa je već naredne godine u Japanu.