Kasno sinoć zove me prijatelj iz Banjaluke i moli da za njegove prijatelje pokušam da nađem sobu za Novu godinu, na planini. Bolje vam je ipka da je tražio da nađem iglu u plastu sijena. Prije bi se našla igla, jer je Jahorina za novu godinu puna kao šipak. Nema kreveta,a ne sobe. Pogotovo što traže za dva dana. Čista utopija.

Ipak zovem prijatelje, vlasnike agencija i prvo im se izvinjavam,a onda kažem šta treba. Tamo čujem TUP... pali sa stolice. Smiju se i oni i ja...Nema ništa od toga... Jedina nada su Pale,a možda i Istočno Sarajevo. Završavamo dogovor da Banjalučanima proslijedim njihov broj, pa da se dogovoraju...

Novogodišnja noć i ti dani će na Jahorini da budu kao na budvanskom šetalištu,ili svojevremeno u sarajevskim tramvajima. Krkljanac...Neka i treba da bude,a jutros odlazak lagano na planinu. Krenuo sma pun entuzijazma. ’’Letjećemo’’ stazom i snimati turiste...Nismo juče bili,a dan bio *monstruozan*.... Sunčan, sjajan...Danas, monstruzno ružan!!!! Magla...Nema ništa od snimanja na skijalištu, ali ima na Poljicama. Postavlja se pokretna staza umjesto nekadašnjeg bejbi lifta. Biće brže, bolje, kvalitetnije. Moći će da ga koriste i oni stariji početnci,a ne samo djeca.

Danas sam bio raspoložen i da opet vozim *Fišer Motiv 6*. Ostalo je na* bio*...Magla je jača i idemo na Ravnu planinu. Da vidmo šta se dešava kod Veljka Golijanina. Uz to idem i da se pomirimo. Prije nekoliko dana smo se baš dobro posvađali... On štitio svoj posao, ja novinarstvo.... Iskrilo je dobro, a susret je prošao sjajno. Osmijeh kod njega, kod mene takođe i sve se brzo riješilo. Kao da ništa nije ni bilo. On u poslu, testira kabine, gondole. Treba da krene u ponedjeljak, a prije toga potpisuje i ugovor sa Centrotransom Istočno Sarajevo oko autobske linije iz Krupca do Ravne planine. Tu je i direktor Centrotransa, Momčilo Sladoje. Biće dvije linije u toku dana, iz Krupca ka Ski centru i dvije, naravno, do Krupca...Odlična prilika da se skijaši iz donjeg dijela grada Istočno Sarajevo, prebace do nove ski destinacije.

Nakon toga pada i odluka. Treba probati i stazu na Ravnoj planini. Topovi za vještačko osnježavanje tuku svom snagom,a snimatelj Slobodan Krsman i ja odlazimo po skije. Na stazi zatičem i dragog prijatelja Emira Halimića, bivšeg košarkaša i reprezentativca Bih. On je košarkašku loptu , odavno zamjenio za skije. Neumoran, nema stajanja. Samo gore dole niz padinu... Kako se ne umori, ne znam ali znam da se mučio dok je igrao. Nije smio na skije,a sada mi se čini da ne bi smio u dvoranu. Izgubiće nešto od skijanja,a to bi bio grijeh...Mada sezona tek počinje. Treba biti spreman,a Halimić je već sada prespreman...Samo će imati jedan problem, kada krene Gondola, moraće tražiti kabinu sa nekim otvorom na krovu. Sa skija više od dva metra, biće mu problem ugoditi...Ma i za to ima rješenje. Neka malo čučne,ili neka koristi ski lift...