ČAJNIČE – Aleksandar Šubara se otisnuo iz Čajniča prije 2 godine put bijeloga svijeta. Želja da bude košarkaš, da napreduje, da se usavršava bile su jače od straha jednog dječaka, koji po prvi put odlazi od kuće. Samoća, novi grad, škola, drugovi, sve je bilo novo, čudno i drugačije. Čak se i nebo činilo drugačijim. Ipak to ga nije uplašilo. Hrabro se suočio sa svim strahovima i izazovima i danas je neko ko vrijedno trenira u KK „Igokea“. Želja da se uspije je veća no ikada, a volje ne manjka.

NN: Aleksandre reci nam kad pogledaš unatrag, šta ti znače ove dvije godine provedene u Igokei?

ŠUBARA: Mogu da kažem da su odlične 2 sezone iza mene, primjeti se veliki napredak u svim elementima košarke kojeg ne bi bilo da nije bilo odličnih trenera i uslova koje mi klub pruža. Mogu reći da sam brzo sazreo kao ličnost kroz košarku i sve nove ljude koje sam upoznao u Banjaluci.

NN: Je li bilo lako odvojiti se od kuće, porodice, svega poznatog i uputiti se sam u nepoznat svijet.

ŠUBARA: Naravno da nije bilo lako. U pocetku prva 2-3 mjeseca su bila teška, došao sam u grad koji je nekoliko puta veći od mog Čajniča i po površini i broju stanovnika. Ali brzo sam se snašao, u obavezama prema klubu i školi nije mi ostajalo mnogo vremena za razmišljanjem o drugim stvarima. Svakako to je za mene bilo novo i nezaboravno iskustvo.

NN: Imaš priliku da radiš sa super talentovanim Daliborom Ilićem. To je igrač o kojem se mnogo govori. Reci nam je li to motiv i tebi da radiš više i bolje?

ŠUBARA: Sa Daliborom sam u stalnom kontaktu, nadali smo se da ćemo biti u istoj selekciji ove sezone, ali je došlo do pomjeranja godišta i nastupali smo u različitim selekcijama. O Daliboru imam samo riječi hvale na terenu i van njega. Svakako da je igrač NBA kalibra i nadam se da ćemo ga gledati za par godina u nekom od evroligaških i NBA timova. On je može se reci svima nama dobar uzor kako treba da trenira i igra jedan profesionalac naših godina, ja kao i ostali momci pokušavamo da idemo njegovim putem i postanemo budući profesionalci što je primarni cilj našeg kluba.

NN: Kako je to biti sam u velikom gradu?

ŠUBARA: Prvi kontakt sa velikim gradom u kojem nemaš mnogo poznanika je veoma težak. Vremenom kada upoznaš nove ljude i sklopiš prijateljsvta postane mnogo lakše.

NN: Koliko se razlikuju treninzi i rad između bivšeg i sadašnjeg kluba?

ŠUBARA: Razlika je zaista velika, Igokea je klub koji dovodi potencijale i uz dosta rada i odricanja pokusava da stvori buduće profesionalce koji će igrati ozbiljnu košarku. Svi znamo da je to težak i mukotrpan rad. Ja kao igrač tog kluba osjetio sam koja je razlika između amaterskog i profesionalnog kluba što se tiče treninga i organizacije i ulaganja u igrače. Kao i discipline i svega ostalog što zahtjeva jedan klub kao što je Igokea.

NN: Jesi zadovoljan sa ličnim napretkom?

ŠUBARA: Svakako da jesam. Uz dobre trenere i uslove to je išlo sve lakše. Sve to zahtjeva dosta rada i odricanja ali sve je to sastavni dio košarke bez kojeg se ne može postati dobar igrač. Imam još dosta rada pred sobom, vjerujem da ću nastaviti napredovati iz dana u dan.

NN: Šta poručuješ za mlade Čajničane?

ŠUBARA: Svakako da djeca i mladi ljudi treba da imaju neku sportsku aktivnost da li profesionalno ili amaterski zavisi od drugih faktora. Bavljenje sportom bih da stavio pod obavezu i samim tim ćemo djecu skloniti sa ulice i pružiti im ljepše i zdravije djetinstvo. Veliki pozdrav za Čajničane i ljude koji rade u KK „Vrelo“ .
 

To je bio mladi Aleksandar Šubara. Mi mu možemo samo poželjeti da nastavi da vrijedno radi, da se trudi i snovi će polako postati java.

Autor: Dragan Kovačević

Aleksandar Šubara