Marinko Umičević podnio je ostavku na mjestu člana Upravnog odbora Rukometnog kluba Borac m:tel. Na ovaj način je poslije nešto više od osam godina odlučio da napusti trofejni banjalučki klub u koji je došao 1. jula 2015, godine kada je bio imenovan za potpredsjednika UO.

- Poštovani i uvaženi navijači i prijatelji Rukometnog kluba Borac sa žaljenjem obavještavam da sam definitivno odlučio da napustim poziciju člana najužeg klupskog rukovodstva. Prije osam godina došao sam u klub zajedno sa Milanom Radovićem koji je izabran za predsjednika, kada niko nije htio da preuzme brigu o klubu, čak ni olimpijci i mnogi zaslužni igrači Borca. Mi smo se uhvatili u koštac zajedno sa gospodom Vladimirom Brankovićem, Vladimirom Blagojevićem i ostalima kako bismo klub postavili na zdravije temelje. Zbog zdravstvenih razloga ranije sam dao ostavku na poziciju potpredsjednika, a onda na molbu sadašnjeg predsjednika Igora Jovanovića prihvatio sam da ostanem u upravi. Sada definitivno odlazim i to na dostojanstven način, bio sam aktivan član uprave i smatram da sam radio savjesno i odgovorno. Nikada iz kluba nisam uzeo ni jednu jedinu marku, davao sam sopstveni novac kao i sredstva iz Tvornice obuće „Bema“. Znaju igrači kako sam o njima vodio računa kada su odlazili na utakmice. Mogu se pohvaliti da sam osim novčanih sredstva, RK Borac m:tel donio titulu 2020. godine u vrijeme korone. Tada sam donio odluku da se prekine takmičenje u Premijer ligi BiH i Borac proglasio šampionom, pa kada se titulama hvali gospodin Mikić mogu valjda i ja. Čak smo tada igračima isplatili pune plate i siguran sam da smo jedini to uradili u regionu – ističe Marinko Umičević.

Sad već bivši član Upravnog odbora RK Borac m:tel ističe i sljedeće:

- U posljednje vrijeme došlo je do nesuglasica u vođenju kluba. Mnoge stvari se ne odvijaju kako treba i po pitanju prostora koji nam je otet, gdje je nastupila totalna šutnja i muk. Šutnja je znak odobravanja, tako da sam poprilično zabrinut zbog tog prostora. Jednostvno nemamo podršku društva, Vlade, resornih Ministarstava, a zavladala je i šutnja unutar kluba, dok sam jedini koji je zaradio tužbu za klevetu od gospodina Torbice. Smatram da je nakon osam godina koliko sam proveo u Borcu, došlo vrijeme i osjetim to na sebi, da dođu novi ljudi koji će preuzeti klub koji gotovo da nema dugovanja koja su bila milionska koja su nasa dočekala. Želim da kažem da su već neki članovi uprave prije mene dali ostavke, neki se spremaju da to urade, neki smatraju da im je to privatna svojina i nema ko da ih smakne.

Marinko Umičevič je za kraj dodao:

- Na moj prijedlog Ključ grada Banjaluka dobio je naš legendarni golman Abas Arslangić, proslavljeni trener Velimir Petković nagrađen je Zlatnim grbom Grada Banjaluka, Boj an Ljubišić bio je najbolji sportista Banjaluke, mnogo mladi igrači su dobili vrijedna priznanja i sve su ovo bili moji prijedlozi. Na sve ovo mogu biti ponosan kao i nazajedničko pokretanje Bema rukometne lige za učenike osnovnih škola sa RK Borac m:tel, a sve sa ciljem da rukomet vratimo na mjesto koje mu pripada. I dalje će biti vatreni navijač Borca u svim sportovima, kao predsjednik Rukometnog saveza Republike Srpske želim da naglasim kako će Borac m:tel imati moju punu podršku kao i drugi klubovi i svi su mi oni jednaki. Hvala svima na saradnji, hvala što su me trpjeli sve ove godine, u životu ne štedim ni sebe ali ni druge. Uvijek sam tražio rad, red, disciplinu i odgovornost.Srećno uz poruku: „Sve dok Vrbas Banjalukom teče, Borac živjeće i prije i poslije nas.

Sportski pozdrav!

Marinkom Umićević