Mundobasket 1970. godine je prvi Mundobasket koji je održan na tlu Evrope. Doaćin je bila Jugoslavija. Igralo se u Skenderiji, Na Gripama, u hali Mladosti u Karlovcu, u Skopju a završnica se igrala u legendarnom Tivoliju u Ljubljani. Princip je bio isti kao i na prethodnim prvenstvima. Ukupno 13 ekipa. U tri grupe bile su po četiri ekipe dok je Jugoslavija osigurala direktan plasman u finalnu grupu.

Foto: Wikipedia

Ranko Žeravica je okupio izuzetno jak tim. Bili su tu Daneu, Petar Skansi, Krešo Ćosić, Duci Simonović, Nikola Plećaš, Šolman, Kapičić i ostali. U odnosu na Mundobasket 1967. godine nije bilo Radivoja Koraća, koji je u međuvremenu poginuo u saobraćajnoj nesreći.

U grupi A igrali su Sjedinjene Američke Države, Čehoslovačka, Kuba i Australija. Ova grupa igrala se u Sarajevu. Amerikanci su bili siloviti i na kraju su sa tri pobjede došli do prvog mjesta. Druga je bila Čehoslovačka nakon dramatične pobjede nad Kubom, rezultatom 82-80.

Foto: Skenderija / Wikipedia

Grupa B igrala se u Splitu a domaćin su bile legendarne Gripe. Brazil, Italija, Koreja i Kanada bili su dio ove grupe. Brazil je nastavio sa dominantnom igrom koja ga je krasila kroz dotadašnnja prvenstva. Sa tri pobjede bili su na kraju prvi. Mada treba reći da su Koreju dobili u zavrpnici meča a Italiju nakon produžetka. Talijani su takođe prošli dalje a ključna je bila pobjeda protiv ekipe Koreje sa 77-66.

Foto: Gripe / Wikipedia

Grupa C igrala se u Karlovcu. U njoj su igrali Sovjetski Savez, Urugvaj, Panama i Ujedinjeni Arapaski Emirati. SSSR predvođen legendarnim Belovom je bio predominantan. Razbili su 65 razlike UAE dok su Panamu dobili 58 razlike. Urugvajci su dobro i prošli jer su izgubili 18 razlike. Urugvaj je takođe prošao dalje jer su u drami savladali Panamu sa 79-77.

Finalna grupa igrala se u Tivoliju. Igrali su Jugoslavija, Sjedinjene Američke Države, Čehoslovačka, SSSR, Urugvaj, Brazil i Italija.

Foto: Tivoli / Wikipedia

Jugoslavija je prvi duel imala protiv ekipe Italije. Slavila je sa 66-63. Krešo Ćosić predvodio je Jugoslaviju sa 27 poena dok je Italiju predvodio Karlo Rekalkati sa 22 poena. Rekalkati je kasnije imao sjajnu trenersku karijeru. Vodio brojne talijanske klubove. Reprezentaciju odveo do srebra na OI u Atini a danas je trener Torina.

Jugoslavija je potom razbila Brazil sa 80-55. Krešo Ćosić opet je bio najbolji sa 19 poena dok je Ubjatran imao 14 za Brazil. Potom je u sjajnom meču savladana Čehoslovačka sa 94-84. Krešo Ćosić imao je 18 a Zidek sa druge strane 19 poena. Potom je uslijedio duel sa Urugvajem, koji je dobio Jugoslaviju prije tri godine. Ipak, Jugoslavija nije dozvolila iznenađenje. Kroz sjajnu odbranu došla je do pobjede 63-45. Krešo Ćosić imao je 18 a Arieste je predvodio Urugvaj sa 14 poena.

Potom je uslijedio istorijski meč. Jugoslavija je igrala protiv Amerike. Radi ostalih rezultata pobjeda je donosila zlato i prije poslednjeg kola. Tog 23. maja Tivoli je bio krcat. Osjetila se napetost u zraku. Amerikanci nisu briljirali na turniru ali su bili dobri u ovom susretu. Prvo poluvrijeme bilo je 35-32 za Jugoslaviju. Iako je Amerika igrala dobro, Jugoslavija je došla do pobjede 70-63. Ćosić je imao 15 a Skansi 14 poena dok je Silimen predvodio Amere sa 14 poena. Bio je to trenutak za pamćenje jer je Jugoslavija postala svjetski prvak. 

Foto: Atmosfera u Tivoliju na meču za zlato protiv Amerike / Facebook

Jugoslavija je u poslednjem meču izgubila od SSSR-a sa 87-72. Rajković je predvodio Jugoslaviju sa 14 a Andrejev Sovjete sa 20 poena. Jugoslaviji taj meč nije značio ništa ali je Sovjetima donio medalju. Na kraju su Brazil i SSSR imali po 4-2.. Srebro je pripalo Brazilu a bronza Sovjetima jer je Brazil slavio protiv Sovjeta sa 66-64.

U timu turnira našli su se Krešo Ćosić, Sovjeti Belov i Paulauskas, Masiel iz Brazila te Vošington iz Amerike. Belov je na kraju bio MVP a najbolji strijelac Koreanac Šin Dong Pa sa 32,6 poena po meču.