Foto: Leeds United

U fudbalu imate sjajnih trenera koji su taktički izuzetno potkovani ali koji iz raznoraznih okolnosti nemaju mnogo trofeja. Jedan takav je i Marselo Bijelsa, čovjek koji je vodio Lids poslednje tri ipo sezone ali toj priči je došao kraj. I ruku na srce, tako je najbolje za sve.

Lids je na prelazu iz prošlog u novi vijek igrao sjajan fudbal. Bili su konstantno u vrhu engleskog fudbala a igrali su i polufinale Lige šampiona pod vodstvom Dejvida O'Lirija. Tih godina za Lids su igrali sjajni igrači kao što su Rio Ferdinand, Alan Smit, Mark Viduka, Hari Kjuel a u tom periodu karijeru je u Lidsu započeo i Džejms Milner koji je svjoevremeno bio najmlađi debitant u Premijer ligi.

Međutim, u sezoni 03/04 Lids je ispao iz lige. Uslijedile su teške godine, pad i u treći rang u jednom trenutku pa povratak u Čempionšip. Dugo su lutali sa potezima i odlukama i nikako nisu mogli da se uključe u borbu za promociju. U ljeto 2018. godine, Marselo Bijelsa postao je menadžer Lidsa.

Jasno je bilo da će to biti preokret u Lidsovoj priči i da ako ni sa Bijelsom ne uspiju, neće zadugo izboriti promociju. Igrali su dobro prve sezone ali su ipak ostali bez direktne promocije a u plej ofu Derbi Frenka Lamparda bio je prejak. U sezoni 19/20 Lids je konačno uspio. Osvojili su Čempionšip i nakon 16 godina izborili povratak u elitu.

Prošle sezone Lids je igrao odličan fudbal. Nadigravali su se sa svima, igrali prelijepo i potpuno rutinski ostali u ligi. Svakako da je najljepši trenutak za klub bio kad su pobijedili Siti u gostima iako su imali igrača manje.

Međutim, ova sezona je bila košmarna. Lids je igrao dosta lošije nego prošle sezone a velike probleme imali su i imaju cijelo vrijeme sa povredama. Neko će reći da nisu imali sreće sa povredama. Međutim, zapravo je Bijelsa najveći krivac za povrede.

Bijelsa je taktički genije i nenormalno posvećen svom poslu. Na kraju krajeva, nadimak mu je Ludak što dovoljno govori o njegovoj posvećenosti. Često taktike sprema igrajući menadžer što je i sam govorio na jednoj pres konferenciji.

Međutim, takav rad dugoročno dovodi do problema. Bijelsini treninzi su rigorozni. Ko ih izdrži, kroz njih napreduje. Najbolji primjer za to je Kalum Filips koji je bio nezamjenjiv na evropskom prvenstvu u reprezentaciji. Ali vremenom, rijetko ko može ispratiti Bijelsu i njegove zahtjeve.

Prosto, zbog velikih napora, dolazi do povreda ali i igrači mentalno više ne mogu pratiti takav rad. To je razlog zašto Bijelsa nigdje nije predugo radio iako je to po svom znanju svakako mogao. Uvijek je bio isti problem. U Lilu mu se desilo da nema dovoljno igrača za klupu jer je ekipa bila uništena povredama. Nešto slično dešavalo se i Lidsu ove sezone pa su sa klincima često popunjavali i startnu postavu ali i klupu.

Nakon serije loših rezultata, klub je presjekao i dogovoren je rastanak sa Bijelsom. Realno, tako je najbolje za sve. Lidsu je potrebna svježa krv i treba im neko ko će na drugačiji način raditi. Sa druge strane, Bijelsa će ostati upamćen kao legenda na ''Elan Roudu'' jer je vratio klub u elitu a svojs tatus samo bi mogao pokvariti da je još ostao.

Kao nasljednik Bijelse, spominje se Džesi Marš. On je vodio Salzburg i Lajpcig i po svojoj filozofiji dobro bi se uklopio u trenutni Lids. I on kao i Bijelsa, voli napadački fudbal i voli se nadigravati sa rivalima. 

Što se Bijelse tiče, on može biti prezadovoljan poslom koji je uradio u Lidsu. Vratio je klub tamo gdje mu je mjesto i sigurno će ga svi u klubu pamtiti samo po dobrom.