Vladimir Beli Petrić: Srpskom rukometu potrebne promjene, krenuti od škola...

Vladimir Petrić

Proslavljeni srpski rukometaš Vladimir Petrić , proteklog vikenda je boravio u Banjaluci, gdje je nastupio na turniru veterana. Sa njim smo razgovarali o stanju u kojem se trenutno nalazi rukomet u Srbiji.

Nekadašnji desni bek reprezentacije Jugoslavije, koga pamtimo još iz vremena devedesetih, kada je sa Zvezdom došao do tri uzastopne titule, nije zadovoljan trenutim stanjem u srpskom rukometu. Petrić pozdravlja dolazak Raula Gonzalesa na klupu "Orlova" i Partizana, ali ističe da puno toga treba uraditi na popularizaciji ovog sporta.

"Ja sam doživio i kroz karijeru da svaka promjena donosi neki boljitak. Dolaskom Đerone, mi smo dobili dvije utakmice protiv Francuske koja je bila svjetski i evropski šampion. Nakon toga smo potonuli. Sad smo pobijedili Mađare, opet je bio neki " bljesak " nadam se da neće da splasne. Dolazak Raula koji je veliko rukometno ime i koji ima briljantnu trenersku karijeru je veliki pomak u našem rukometu. Međutim, sve to pada u vodu, ako mi ne krenemo kroz jedan ili dva olimpijska ciklusa da animiramo mlade , da dolaze na rukomet. Bukvalno, Raul neće imati sa kim da radi. Toliko je slaba polaznost rukometa, kad poredimo sa košarkom i fudbalom da je to nevjerovatno. Evo konkretan primjer. Zona Beograda, mlađe kategorije, moje dijete je u jednom trenutku treniralo i rukomet i košarku. Košarka je u toj konkurenciji imala 53 ekipe, a rukomet samo šest. Nema više sportskih centara po manjim mjestima, gdje su djeca bila orijentisana samo na rukomet. Današnje generacije su nažalost, uglavnom vezane i za telefone. Ne možeš da ih istjeraš napolje" ističe Petrić za RTRS 

Petrić dodaje da se neke stvari treba da promjene i na nivou saveza 

" Treba da se postavi veća ozbiljnost i angažovanost te interes za domaće prvenstvo. Stvari funkcionišu za sebe, Savez sa sebe, domaća liga za sebe. U jednom trenutku čak nikakvih poveznica nisu imali. Tako da , neke stvari fundamentalno trebaju da se mijenjaju. To je moje laičko mišljenje kao bivšeg reprezentativca. LJudi koji se bave time, znaju o čemu pričam" napominje Petrić za RTRS.
 

Srbija je uspjela da se plasira na SP nakon što je eliminisala Mađarsku i baražu i to bez bekove svjetskog kalibra. To je najveći problem sa kojim se susreću i srpski rukomet i Raul Gonzales.Zbog toga je i recimo Uroš Kojadinović sa desnog krila, prekomandovan na beka.

"Koja je iznuđeni desni bek, igrao je jednu sezonu u Partizanu, ali sjećam se da je u juniorskoj reprezentaciji bio na desnom krilu. Ukazala se šansa i on je maksimalno iskoristio. Cijenim njegovu karijeru ali kažem , on je opet neko ko je prešao na tu poziciju silom prilika. Tendencija rukometa posljednjih godina je da nema više visokih igrača , kao u moje vrijeme, tako da se dobro snašao na toj poziciji. Pojavio se tu i ovaj mali Uroš Mitrović iz Vardara. Vjerujem da ćemo uskoro opet imati vrhunskog desnog beka, koga još od Vujina čekamo " izjavio je Petrić 

Kojadinović bi od naredne sezone trebalo da igra za lisabonski Sporting, tim za koji je Petrić nastupao od 2009. do 2011. godine. Od tada je portugalski rukomet doživio veliku ekspanziju.

"Oni su ulagali velike pare u rukomet. Ja znam koliko su im strani treneri koji su dolazili u Portugal, imali primanja. To su bile nenormalne pare. Druga stvar je što je sportski savez Portugala odvajao pare samo za rukomet, koji se sada poslije fudbala, najpopularniji sport u Portugalu. Radili su i jako dobro sa mlađim kategorijama. Ono što nisu znali, pitali su, za razliku od nas koje je pojela neka " sujeta " u nekom momentu. Tako da su doživjeli veliku ekspanziju, što me raduje. Liga im je sve kvalitetnija, djeca žele da treniraju rukomet. Stvorili su jednu generaciju koja je bila u vrhu svjetskog rukometa u mlađim kategorijama. Tu su bili Salvador Salvador, stariji brat Kosta, a mlađi Kiko je sada " planuo " koji je zaista velika senzacija. I ono što ih beneficira u tom pogledu, što su proturili Skandinavci u današnjem rukometu, da danas uopšte nije bitna visina. Agilnost, brzina, reakcija, to je ono što njih krasi. Dominiraju u tom segmentu" kaže Petrić.

Vladimir Petrić bio je dio generacije koja je 1999. u Egiptu, osvojila bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Selektor je bio legendarni Zoran Živković, a tim su predvodili Peruničić , Škrbić, Jovanović ...Bilo je to i vrijeme NATO bombardovanja, pa se nije bilo lako pripremati za rukometni Mundijal.

"  Mi smo jedini sportski kolektiv, koji je prezentovao Srbiju, odnosno tada SR Jugoslaviju na nekom velikom takmičenju. Mi smo bukvalno pobjegli od sirena, sklonili se u Grčku gdje je odrađen dio priprema. Nekih mjesec dana priprema u Srbiji, bio je poprilično jadan, s obzirom na uslove u kojima smo bili. Pod tim pritiskom i bombama nije bilo moguće funkcionisati. I onda smo imali sreću da nas ugoste Grci. Odradili smo završnio dio priprema jako dobro u Veriji spremni otišli na Svjetsko prvenstvo, gdje smo osvojili bronzu. Iskreno, slabo se viđamo iz te generacije. Možda ponekad na nekim manifestacijama. Ne družim se ni sa kim intenzivno . Sada se snima i dokumentarni film o tom vremenu i takmičenju što mi je posebno drago. " dodaje Petrić 

Sinovi Vladimira Petrića, Stefan i Andrej, krenuli su očevim stopama. Stefan, koji je trenutno povrijeđen, član je Ohrida dok mlađi Anderej nastupa za pančevački Dinamo.

Imao sam sreću da su moja djeca imala želju da se bave rukometom. Dobro, pratili su me tokom moje karijere. Sada ja pratim njih i veoma sam zadovoljan i ponosan otac" zaključio je Petrić 

Vladimir Petrić Beli, je za selekciju Jugoslavije, kasnije i SCG, nastupio na tri Svjetska i četiri Evropska prvenstva. Tokom karijere nosio je dres Crvene zvezde, Vesprema, španske Kuenke, Porta i Sportinga te Vardara. 

razgovarao ALEKSANDAR KOLUNIJA